Bilo je to zlatno doba,
tople ljetne večeri.
Nebo rasuto zvijezdama
svaka zvijezda, jedna nota
glazbena scena spremna
teatar na otvorenom,
partitura izvađena
iz prašnjave škrinjice,
željna da ne padnu u zaborav
Glazbeni spektakl može započeti.
Dirigent odlučnim pogledom
želi udahnuti glazbu
srca koju je spremio
davnih godina u
škrinjicu zaborava
i jednim pokretom štapića
dati znak
da glazba može započeti...
Adagio…
allegro molto…
adagio…
i tako
odsvirati skladbu
za koju je napisa
partituru ljubavne lirike
koju je dugo čuvao
skrivenu od pogleda.
Potpuno začarana,
osjetih božanski dah
glazbenih nota koji
lagano uroni u san
glazbene iluzije koja ostaje
za pamćenje.
Helena Horvat
