„Poezija je hrana bez koje ne mogu. Stih kao vino koje opija, a ljubav poput tkanine, koja oblači moje stihove, daje im snagu. Ponekad izblijedi od bola…Duša oslušne, srce zavapi a ruka stih napiše…
Istinska spoznaja moga duha, snage i ljubavi do kraja mog života“ Helly

utorak, 17. travnja 2012.

ŽIVOTNA BRAZDA

                                                    Autor slike: Konstantin Flavitsky
Vrijeme prolazi,
neumoljivo klizi
kroz dlanove
umornih ruku
ostavljajući na čelu
velike brazde
iskustva…
očaja …
mudrosti…
umrlih nada,
za napuštenim snovima…
Sva sjećanja
će izblijedite
a život će teći
polako…
Brazdati…brazdu
po brazdu života 
Preobražavati misli
iz pozitivnih
u negativne
svjedočiti o
prolaznosti vremena
usporavati
tempo života
do zastoja i
njegovog odlaska .

Helena Horvat

nedjelja, 15. travnja 2012.

SVIJET TIŠINE




Slušam tišinu…
Tako je…
umirujuće tiha…
Dozvoljavajući
treptaju duše
neprohodnih staze
putovanja
kroz vrijeme
ostavljajući za
sobom trag
zvjezdane prašine
uranjajući u
baršunasti ogrtač
bisernoga sjaj…
Vjetar…
donosi miris
uzburkanog mora
koje stvara
čarobnu simfoniju
lepršave pjesme srca
odškrinutih vrata ..
Da mogu…
odletjela bih
K'a dalekoj zvijezdi
Gdje se spaja
duša i tijelo
u čaroliji
svjetlosnoga raja
u svijetu ljubavi…
toplini sreće…
i vječnoga sjaja

Helena Horvat

petak, 6. travnja 2012.

SRETAN USKRS


 Svanuo je još jedan proljetni dan
 Nama vjernicima poseban
 Neka nam Uskrs podari vjeru životu
 U srca svima nama vrati dobrotu
 Na licima našim neka vide se znakovi sreće
 Isus  se vratio i napustit nas neće.
 SRETAN USKRS !!

utorak, 3. travnja 2012.

OGLEDALO RAZUMA

Autor slike: Michel &Inessa Garmash

Pogledah se u ogledalo…
Kao da mi se ukazuje 
kronologija mog života
skupljajući dojmove 
iz izvora mladosti
do zrenja svijesti koja nastaju
u magli previranja bora
 koje ocrtavaju
mudrost proživljenog vremena…
Omotana u bijeli ogrtač
između sjena i prostora
osjećam hladnu groznicu…
Drhtaj umornog tijela
koje kao da plače
 od straha i stida
svoje razgolićenosti
 pružajući
ruke prema svjetlosti…
Pokošena poput mrtvaca
osluškujući sićušan titraj srca
koji blagonaklono kuca 
u mom tijelu
dajući mi šansu za novi početak…
Mrak i hladnoća
 koja vrebaju moju nutrinu
propadanje u ponor 
iz kojeg se teško izvući
bez mržnje i gnjeva 
prema studenu
koja ledi moje žile…
Samo neokaljani sjaj ljubavi života
koji izvire poput vrutka
rađajući novi dan
u novo nastaloj suzi radosnici
koja kristali novi početak
novog nastalog čuda
sa misijom da ga opjevam
tražeći snagu mudrog življenja
nazdravljajući spoznaji 
da nije došao moj kraj…

Helena Horvat



ponedjeljak, 2. travnja 2012.

VRIJEME POKORE



Griješio si znam…
Molio kao prosjak
na koljenima puzao…
Pokoru bi izmolio
vječno bi se kajao
Što li si to činio …
Srce si mi ranio
nož u prsa zabio…
Griješiti smo znali…
Gluposti činili…  
Znam…
za mene bi ljubav
i život dao…
Pokoru svoju bi skrivao…
Molio za oprost
kajao se …
Neću bacit kamen
jer nisam bez grijeha
Pokora…
da li je dovoljna za ljubav  
Ili je ljubav grijeh što
iz srca učinih…
Duša me zaboli
srce ponekad zavapi
i krunicu izmoli.
O Bože, prosvijetli
i budi cilj pokori…
Pomirenje…
Pokajanje…
I ljubavi među nam….
  Helena Horvat