Christmas tree and fireplace

UGODNI BLAGDANI

ZIMSKA IDILA

ISPOVIJED

Autor slike: Dimitrije Popović

Stoji tu pred Tobom , razoglićene duše,puna bola,

osramoćena ,srca utihla...
Dok kleči, moleći za grijehe koje nije počinila,
za svaku izgovorenu riječ koju je teško izustila, 
za bol koju nikada nije obznanila,
ali je tišti...

"Kurvom"je nazivaše, iz doma istjeraše,
ne pitajući je za razlog njenog ponašanja.
Sama...u utrobi dijete, koje mrzi, 
ali nosi ispod srca...
Koračajući kroz blato, gladna, sama,
ali ustrajna...

U glavi joj prolazi osveta, za sve strahote,
nasilnog silovanja,čovjeka kojeg je poznavala,
vjerovala mu, svog sugrađana.
Muškarca izopačenog uma, raskolačenih očiju,
nadnaravne snage, kojem ništa nije sveto...

On još uvijek hoda slobodno, sijajući svoje opako sjeme
smiješeći se, bez imalo trunke grižnje savijesti,
kao da se ništa nije dogodilo,
a ona ima podsjećanje na njega.
Sina jedinca, kojega voli, ali ne smije da mu kaže,
 da mu je otac zlotvor...

Sama sa svojom boli, sa sinom kojega voli
više od sebe, životari, proseći za komad kruha,
mrzeći život koji proživljava.
Hrabra, tužna, ali ponosna na svog sina jedinca...

© copyright Helena Horvat

KAD JEDNOG DANA…

Kad  jednog dana prestanem govoriti,

dijeliti osmijehe, ruke izgube moć,

kada prestanem pisati,

počnem vegetirati poput biljke.

Kad nastane tajac,

crni oblaci se nadviju nad mojim tijelom,

možda nebo zaplače, duša poleti

kao bijela golubica među oblake od paperja,

gdje će snivati o ne dosanjanim snovima.

Presadite moje tijelo  u zemlju,

poput presadnice,

negdje gdje ima mnogo sunca,

gdje se čuje šum valova,

osjeti miris mora, blagi povjetarac

koji miluje obraze, mojim milima.

Voljela bih da se pretvorim u palmu,

raskošne krošnje  ispod koje će se

sastajati zaljubljeni parovi, skriveni

od nepoželjnih promatrača

 koji u zanosu ljubavi

šapuću nježne riječi iz kojih se rađa ljubav,

a ja postanem svjedokom  neke lijepe

 ljubavne priče  koja će ostati u

njihovom pamćenju.

© copyright by Helena Horvat

HVALA PORTALU EXYUVOICE.COM

http://exyuvoice.com/category/kultura/poezija-helene-horvat

GLEDAŠ ME

Gledaš me,

ne traži izgovor da mi priđeš.

Da li si svjestan nagosti moje duše,

 moje ljubavi, koja se gubi u ogrtaču

obješenom o klin naše spavače sobe.

Skupljam ostatke suhih, uvelih latica

crvenih ruža koje podsjećaju na

nešto divno i romantično.

Čuješ je li, onu našu pjesmu

 koja se uvukla u zidove,odzvanja

u mojim ušima, tiho, nježno,

 milujući sva moja čula.

Natoči mi čašu crvenog, šipanskog vina,

ali onog starog,iz davnih osamdesetih,

 da proključa moju krv,

 koja se počela ledit,gubiti smisao postojanja.

Natoči i sebi, u dvoje se lakše pije i gušta.

Priđi, ne boj se, još sam uvijek ona stara,

nasmijana luda,uvijek spremna

 na izazove i kompromise.

Ne gledaj me tim pogledom pokajnika,

koji moli za oprost grijeha.

Nemam ti što oprostiti…

Možda godine, koje nosimo na leđima,

čine nas suzdržanim, ili  gluposti, koje se množe

u našim glavama, sa izlikom, da smo ostarjeli.

E, dragi moj, to su ti zlatne godine,

treba ih iskoristiti.

Život prohuji u trenu, izmiče nam tlo

 pod nogama, čeka da padnemo…

Natoči nam još jednu čašu vina…

Osjećaš li kako klizi niz grlo,

lagano, otapa zaleđenu krv…

Volim tvoj pogled, požude i strasti,

 tvoje ruke na mom tijelu…

Šapat koji golica moj vrat…

Ne govori ništa, nije vrijeme za razgovor.

Sutra je novi dana, zapamti što si mi htio reći… .

copyright © by Helena Horvat

„SLAVONIJA U KRILU ZAGREBA“

II Etno poetska kulturno umjetnička manifestacija "SLAVONIJA U KRILU ZAGREBA"
Održana 17.04.2015. u 18.00 sati u prepunoj dvorani Narodnog sveučilišta u Dubravi, Cerska 1 u Zagrebu, u organizaciji KLD-a Rešetari. Nastupali su pjesnici, filmski i kazališni glumci, KUD-a i pjevačke skupine iz Drežnika, Čučerja i Nove Gradiške, mlada Paula Puđak sa svojom plesnom koreografijom, uz divne voditelje programa Lidije Puđak I Damira  Pilka.
Atmosfera je bila neopisiva,trebalo je doživjeti. Pjesma, ples,stihovi, isprepleteno pozitivnom vibrom, isprepletena, ikavica, kajkavica, štokavica, kucalo je kao jedno srce, emocije pljuštale, zagrljaji se nizali. Bila mi je čast biti učesnica te lijepe manifestacije. 
HVALA SVIMA NA LIJEPOM DRUŽENJU!

JOŠ DANAS SANJAM…

Još danas sanjam  

zlatna žitna polja,

pjesmu slavonskih ravnica,

topot konja razigranih,

mudrih riči dragih 

naših starica.

Ako kćeri pođeš, 

put velika grada,

uvik se siti, odakle si, 

ne srami se nikada.

A kad srce od tuge, 

želi da svisne,

Sjeti se pisme,  

one naše mile,

„Slavonijo moja, ja sam tvoje dite“…

TATA, JA TE IPAK VOLIM

mala Helena

Iz sjemena tvoga izniknuh oče,

u posteljici majke se smjestih

Slučajno onako,

kako se mnogima desi,

neplanski, ali poželjna 

baš nisam bila.

Sve vruće kupke i crna vina,

uz sve  želje i htijenja da me nema.

Zakukuljena u majčinoj utrobi

poput dudova svilca,

u svilenu postelju, čekajući dan

da izletim poput šarena leptira,

da mi narastu krila, 

u slobodu poletim.

Poželjeh da vas sretnem, 

 u oči da vas pogledam.

Moj prvi plač, razgali ti lice,

ljubav te ponese.

Sve nedaće nestale, 

ali  kako dalje?

Sjećam se tvojih očiju plavih,

kao dvije potočnice, 

ruke meke što me po kosi milovale.

Vremena smo imali malo,

napustio si me oče,

krenuo put nebeskih visina, 

možda mi se smiješiš sada.

Ponekad se sjetim svega lijepog

što mi u sjećanju ostalo, 

ono ružno skoro sam zaboravila,

ali se ne sjećam jasno, 

da li sam ti dovoljno

puta rekla, koliko te volim.

Volim te tata…

Mama i tata

OČI MOJE MAJKE

Sanjala sam noćas, oči moje majke,

tako blage, tako snene, crne i duboke.

Nema više njena pogleda draga,

zagrljaja topla  i osmijeha blaga,

ni kose sjajne sijede,  nježnih milovanja.

Čeka me negdje u prostranstvu bijelom

sa suzom u oku i strepnjom nekom.

Kaže mi tiho:

- Ne budi se kćeri, samo ti snivaj,

ja sam tu nemoj da se budiš.

Godine su mnoge prošle, ja još uvijek snivam

njene tople ruke meke, glas mio i pogled nježan i drag.

Njena ljubav u mom srcu traje,

 živi vječno i sigurnost mi daje…

Kad sam tužna, sjetim se njenih riječi :

-Tu sam za te kćeri, samo mi reci,

tugu možda mogu poljupcima izliječit.

Uvijek sanjam iste snove…

K'o mala djevojčicu tuga bi me stisla,

krhka zdravlja, uvijek nježna i tako sitna

u krilu majke sigurna sam  bila…

Ostali su samo snovi, koji nikad ne blijede

Nego bude suze sjećanja na najljepše oči,

oči moje majke …

Sretan vam Dan žena drage moje ženice

Česky lidoviy KALENDAR 2015.

Velika hvala uredništvu JEDNOTE iz Daruvara, koja je moju pjesmu ŽIVOTE -  JAK TĚ MILUJI! ( ŽIVOTE- KAKO TE VOLIM ) uvrstila u Kalendar za 2015. za češku nacionalnu manjinu u Hrvatskoj.

 Iz perioda kada sam bila, mlada i aktivna. Putovanje u Brno 1977.
folklorna grupa iz Hercegovca i Ladislav. Dani koji se ne zaboravljaju.

4.Valentinovo 2015 KULTURA SNOVA - Zagreb

Hvala portalu POKAZIVAČ na prikazu mog stvaralaštva

http://www.pokazivac.com/o-poeziji-helene-horvat-rodene-pohorsky.html

Tebi pjesmom za VALENTIVOVO

Neobično mi je drago što sam bila učesnica ove lijepe priče. Tople riječi zagrljaji, novi prijatelji, sve na jednom mjestu povezani stihovima Ljubavi ...
LJUBAV nešto veličanstveno, bez čega bi ovaj Svijet bio prazan, kao i naša srca...
U međunarodnoj ljubavnoj zbirci poezije"Tebi za VALENTINOVO" u izdanj KULTura sNOOVA iz Zagreba. Zastupljeni su pjesnici iz 20 država ( Iraka, Egipta, SAD-a, Kanade, Bugarske, Danske, Švicarske, Švedske, Luksemburga, Crne Gore, Italije, Češke, Makedonije, Kosova, Njemačke, Austrije, Srbije, Slovenije, Bosne i Hercegovine, kao i Hrvatske.) Ukupno 274 autora.

NA MARGINAMA ŽIVOTA

Čast mi je i zadovoljstvo što sam dio ove Međunarodne zbirke NA MARGINAMA ŽIVOTA, gdje su svoj glas digli pjesnici, zbog nepravde koja se događa u TU POKRAJ NAS. Na 19 stranici i moja pjesma, hvala UBU, na trudu i svemu što čini ...

http://www.youblisher.com/p/1063172-Medunarodna-zbirka-NA-MARGINAMA-ZIVOTA-Udruzenje-balkanskih-umetnika/

DA NIJE ŽALOSNO BILO BI TRAGIKOMIČNO

Imali mjesta na ovoj zemaljskoj kugli za „Malog Čovjeka!

Smije li on da diše, može li on da jede

ili samo da vaše „Gramziva Gospodo“

dugove da briše.

Imaju li naša djeca pravo na život,

na bezbrižnu igru ili da čekaju i strepe

da im roditelje do „Gola skinu.“

Imate li vi Gospodo sluha.

Ili ste gluhi…???

Ne treba nama igara, predstava i kića.

Obećanja, preokrenutih kaputa i mijenjanje stolica.

„Tko bi gori , sad je doli,

pa bi sad opet malo gori, a ovi bi doli“…

Dosta je bilo mazanja očiju ovom jadnom narodu…

Nije li vas sramota Gospodo Močnici,

bez obzira na stranku, da glumatate,

sami sebi u usta skačete, lažete, mažete…

Nama treba netko tko zna…

Skinite već jednom podrugljive osmjehe i maske sa lica,

dani karnevala su prošli.

Spustite se na zemlju…Ne živite u oblacima i snovima,

kako je tamo na Zapadu bolje …

Istina…ali samo onima poput vas koji sve čine da

zasjednu u Evropski parlament, gdje se sve „kuha“

gdje su bolje plače, a nama „kroje gače.“

Sve rasprodaste, sirotinju iz vlastitog doma istjeraste.

OPTOČENA

Optočena ljepotom sanjivosti

 u zlatnom hramu

neuhvatljive moći zapažanja,

ugledah dušu koja lebdi

 u začaranom krugu

 nedohvatljive ljepote ,

glasa anđeoskog.

 Na prste  se propeh  da dokučim sjenu ,

da je pomilujem.

Kaže mi -Nije još vrijeme, strpi se!

Tužna , ali prihvaćam, volja je Tvoja.

Ja , zar sam grješnica, sudbine svoja,

 ili sam plam, koji gubi razum,

 u prostranstvima nedostižnog.

Optočena ljepotom sanjivosti,

 suzom koja klizi, moleći oprost,

 uranjam u duboki san…