„Poezija je hrana bez koje ne mogu. Stih kao vino koje opija, a ljubav poput tkanine, koja oblači moje stihove, daje im snagu. Ponekad izblijedi od bola…Duša oslušne, srce zavapi a ruka stih napiše…
Istinska spoznaja moga duha, snage i ljubavi do kraja mog života“ Helly

utorak, 31. siječnja 2012.

NOĆ PLAVOG SATENA

Autor slike: Victor Ostrovski
Noćas kao zvijezda
razbacana u okrilju
plavog satena
skitam stazama tame
u nestanku zvjezdane prašine
zasvirat će sonata
sazdanu od tisuću nota
Tako okupana tamom
uživam u njenoj taštini
sklapajući umorne vjeđe
sanjajući rapsodiju
najljepših boja
u kojima poput
sjenke protežem
svoje ruke ne bih
li te dotakla pogledom
Negdje u beskraju
plavoga neba
gdje lutaju tvoji snovi
tražeći moje dodire…
Moje poljupce…
Možda se sretnemo
u svemiru
razbacanih zvijezda
koje nam tinjajući obasjavaju
put poput nebeskih dragulja
Što bih dala…
da te pronađem
usred noć, podareći
ti slatkokrvni užitak
svoje nepobitne taštini
uzavrele poput vulkana
gaseći ga tvojim
plamenom ljubavi
osjećajući sklad naši uzdaha
govoreći tišinom naših tijela
zaboraviti govor
predati se tišini nemira
Prekrit ćemo noć
plavim satenom
da zavaramo zoru
da nikad ne svane...
Helena Horvat

ponedjeljak, 30. siječnja 2012.

NA ODRU LJUBAVI

Umrla sam noćas
u tvom pogledu
Tako hladna…
ledena srca ležala
sam na odru naše ljubavi
posipana pepelom
umiruće duše…
Pusti me…
Ne govori ništa…
Govorit će sjećanja
Suze natopljene boli
Stihovi natopljeni ljubavi
sjetom jednog vremena
pronašavši kraj u tebi…
U pjesmama…
jedne skrhane poetese
koja je živjela u prošlosti
kao ptica slomljenih krila
Pjevajući pjesme ljubavne
Za sve one koje vole…
Ljube…
i tuguju…
vjerujući da ljubav živi
i ne umire u pjesmama
svih pjesnika…
u prošlosti…
sadašnjosti…
i ostaje u vječnosti…

MOZAIK SJEĆANJA

Autor slike: Vicente Romero Redondo
Prevarili…
su me snovi
Iščeznuli sa
jutarnjim vjetrom
Tvoj lik ispran od kiše suza
Ostala je samo silueta odlivena
u prolaznosti jednog vremena
Iščezao u zabludi
mojih molitvi rasutih snova
Koračam stepenicama život,
stala sam na pola…
Krenuti gore…
ili dolje
Razbijeno
ogledalo moje duše
slaže mozaik
mojih sjećanja
komadić…
po komadić
Veći dio nedostaje…
pod ključem Tvog
postojanja…

NE ZNAMN KAKO DA TI KAŽEM

Autor slike: Vincente Romero Redondo
Ne znam...
kako da ti kažem
da mi nedostaješ,
da mi nedostaju
tvoji zagrljaji
tvoje nježne
ruke koje bi me milovale.
Ne znam
kako da ti kažem,
plačem...sad
kad te nema
da suze same klize
niz moje umorno lice,
a nema tko da ih briše.
Ne znam...
kako da ti kažem
da u san dolaziš mi tiho
kad zatvorim oči
sve je tako lijepo
tako istinito...
tu si...smiješiš mi se
gledaš me tim
divnim plahim očima.
Ne znam...
kako da ti kažem
da ne želim
prestati sanjati
da ne želim otvoriti oči
bojim se da mi
više nećeš doći.
Čekat ću te
i noćas u snovima svojim
da me miluješ po kosi
da mi šapćeš,
da me voliš....
Još uvijek ne znam
kako da ti kažem...

POSLJEDNJI MENUET

Autor slike: G.Eduardo Leon

Na plesnom podiju života
klizeći lagano…
lakim korakom
svoje ljubavne bliskosti.
Ponekad izloženi kritikama
dvorskih moćnika
prihvaćali njihov plesni ritam
uz simfonijski orkestar
plesnih nota
polako sagorjevši
od njegove brzine…
Držao si me nježno
vodeći podijem života
bez straha …
Čekali trenutak
da pronađemo vlastiti
plesni ritam…
Plesali smo malim,
sitnim koracima
profinjeno…
bez suza i patnji…
Zaplesali naš menuet
plešući jedan nasuprot drugog
poklanjajući svoju naklonost
plešući jedan oko drugog.
Nastade šum u ušima…
Riječ me izda…
Oči mi se zaslijepiše…
Pogled zamagljen…
Korak poklekne…

Glazba utihne...



PJESMOM SE VOLIM & Zajednička zbirka


Jedna od mojih pjesama u zbirci


OGNJIŠTE LJUBAVI

Nemoj da smišljaš
kako ćeš upaliti noćnu
svjetiljku da me
vidiš u nagosti mojoj...
Ne traži krijes...
kad posjeduješ ognjište
koje je zapalilo srce moje
pogodivši me
Amorovom strijelom
i rasplamsalo
divlje grudi moje.
Žar što izgara srce
moje iz dana u dan
topeći inje
sa ljubavi tvoje
koja se možda hladi
zbog požude tvoje,
neostvarenih želja.
Čekam te u snovima
tihih jecaja na jastuku
bolnih sjećanja i tužno
poput slavuja pjevam
pjesmu umirujuću,
dok ognjište
u mojim grudima
još održava plamen
naše ljubavi...
Poklonit ću ti žar
da zapali srce tvoje
koje umire tužno
u nadi ljubavne
požude koja dolazi
polako u nektaru
poljubaca mojih...
Žeđ tvoja nek' bude
dio moje putenosti
i neodlučnosti...
Osvetit ću tvoje
požude mahnite
i podat ću ti tijelo
vatreno da izgori
u ognju tvojih želja.



PRKOS LJUBAVI

Autor slike: Richard S. Johnson
Tvoj glas još
danas opija moj um.
Hoda opustjelim hodnicima
našeg sjećanja…
Vrijeme kao da je prohujalo
u beskraju jednog vremena
koje je željelo
pobijediti ljubav,
ukrasti nam život
staviti na margini čekanja,
oduzeti snove…
Samo jedan tren
i vječnost je postala naša
Prkos ljubavi
jačao je naš um…
U mojem staklenom pogledu
izblijedio bi tvoj lik…
Kao da su nam ukrali život.
Ranili srce koje je
u boli jecalo.
Dok su mi krali mladost
htjeli pobijediti ljubav
uhvatiti u spletku
svojeg prkosa i zloće.
Koračali smo
dan za danom…
Stvarali novi život
hraneći se snagom
trenutka jednog vremena.
Sada i u vječnosti
našeg postojanja
živjet će u prkosu
naše ljubavi.


PREGRŠT ŽELJA

Autor slike: Russell Cobane
Toplinom srca svoga
želim da pronađete
Sreću…
Ljubav…
Istinu…
Vjeru…
Nadu…
Putem sreće da krenete kroz život...
Ne odustajte kod prvog razočarenja,
vedrinom uma i duha krenite dalje.
Ljubav da Vam srce grije,
podijelite je sa svima koje volite
i sa onima kojima je ljubav
i nježnost najpotrebnija.
Malo ljubavi i pažnje dopire daleko...
U Vaš život neka unese toplinu i bogatstvo.
Istina je puno važnije od laži,
njome se pokazujete pravo lice,
ponekad zaboli, a to je dio iskrenosti.
Vjera neka bude dio Vas,
ona neka vas pokreće,
osvjetljava stazu kojom ste krenuli.
Hrabrost da Vas nauči odlučnosti.
Strah je dio opreznosti, savladajte ga,
Ne budite robovi straha, pokažite odlučnost.
Naučite cijeniti svoje uspjehe ,
zaboravite poteškoće
Odvažite se i postanite jaki…
Nada nas pokreće, ponekad iznevjeri
Ali posljednja umire ….
Želim Vam da se uvijek sjetite, svega lijepoga,
da svoje želje i snove održiš živima…
Zdravlje da Vas prati cijelog života,
neka Vas male stvari vesele
I nikad ne zaboravite
da ponekad mali čovjek zna biti velik.
Sutra i svaki novi dan
držite čvrsto u svojim rukama.
I zapamtite…
Život ispunjavate Vašim kreiranjem
koje će biti dio Vaših najboljih uspjeha…
Budete bogati prijateljstvima
koja postaju sve bolja
i ljubavlju koja će blagosloviti Vaš život zauvijek...


Helena Horvat


TKO JE MALENOJ ŽELIO UKRASTI BOŽIĆ ???

Autor slike: Mischa Rosich
U kutku bolničke sobe, sjedi tako sama sa suzama u očima. Misli odlutale daleko u rodni kraj gdje su joj roditelji i braća. . Božić je pred vratima, a ona još jedan Božić dočekuje sama.
Miljama udaljena od svog doma, Malena se prisjeća mirisa bora, svilenih bombona u raznim bojama koje bi kriomice ukrala, a svjetlucavi papirić spremila. Poslužit će i komadić drveta da se umota…
-„Ma tko će znati da to nije pravi bombon“- pomislila bi… Miris kolačića sa cimeta, koji joj se duboko urezalo u pamćenje. Mirisnih jabuka ispod bora. Osmjeh bake sa kojom je znala praviti kolačiće sa svojim nespretnim rukicama. Oca, majke i brače kako se vesele, smiju…
Vatre koja pucketa u užarenoj peći, topline doma. Snijeg napadao, a ptičice se zimogrozno stisnule…
Srce se stegnulo, tko će nju zagrliti nema je tko poljubiti…Ne želi darove, samo malo ljubav i nježnosti…Želi poljubac, da je zagrle nježno…
Njene misli prekinu žamor iz hodnika. Opet sestra Ernesta, strah i trepet cijele bolnice. Stara cura, kojoj su djeca teret, a maltretiranje zadovoljstvo.
“Izrodi koji niste zaslužili da živite, teret ste cijelom društvu, Bog vas je kaznio zato ste tu. …Crknite za drugo niste…Marš svaki i svoju sobu“.- Tako bi sprovodi strogoću nad malim nedužnim stvorenjima. Viče… urla poput divlje zvijeri. Šiba u ruci, bez koje se nikada nije pojavljivala. Ulazi u sobu sva bijesna, preteči Malenoj koja je sva prestrašena.
.“ Diži se …Ča nema tvojih da te vide….Ha...ha..ha…Mala gnjidice i tebe su se odrekli, drugo nisi zaslužila. Roditelji vole zdravu djecu, a ne izrode „sipljive“ ča si ti. Ja tu moram gubiti vrijeme na vas, umjesto da sam kod kuće…Platit ćete mi za to…“..smijući joj se u lice. Svi su je se bojali…
Malena sva prestrašena, počela je teško disati. Gušila se, nije imala zraka…Ernesta bi je gledala vičući na Malenu –„ Ne glumataj mala, dosta je bilo, marš u krevet dok te nisam izudarala“… Od nekud se stvori sestra Božica, najplemenitije biće cijele bolnice. „ Što se tu događa, kakva je to galama“- upita sestru Ernestu…Vidjevši Malenu kako leži bespomoćno na podu ,uhvati je u naručje i odnese je u ordinaciju, vičući- „Doktore …Doktore brzo…“ Dotrči doktor sav umoran, upita sestru Božicu- „Što je sestro?“ …“Pomozite doktore, molim Vas“- preklinjala je sestra Božica.
Malena sva poplavila, prikopčali je na aparate. Stavili kisik. Tako sićušna ležala je nepomično. Tko zna koliko je bila bez svijesti… Opet se začu nježan glas:
-“ Doktore, hoće li preživjeti? – upita sestra Božica.
„Pričekajmo Božić, ako preživi ,ostat će sa nama“ -odgovori doktor.
Malena je osjetila toplinu nježne ruke koja je milovala njeno maleno lice, govoreći joj:
-“ Mila moja ti to možeš, znam ja…Bog te voli on će ti pomoći…Malena nemoj odustati, znaš da te ja volim“…Plakala je držeći malenu za ruku i moleći tiho u sebi.
Otvorila je tužne očice, pune suza, stisnula sestru Božicu za ruku i upitala je nježnim glasićem: „ Da li je stigao Božić, teta Božice ?“…
“ Je mila moja…Stigao je, sretan ti Božić ljubavi mala“…Poljubila ju i poklonila naranču.
„Jao Bože, hvala ti, želja mi se ispunila“ pomisli Malena, sretna…Dobila je najljepši poklon.
Život…Ljubav…Poljubac i nježnost… Za zdravlje će se moliti, a naranču će podijeliti sa prijateljima.
Ovo je istinita priča. Malena je odrasla, ozdravila o te nemilosrdne bolesti koja joj je upropastila djetinjstvo. Danas je majka, već odrasle djece za koju živi i strepi bez obzira na njihove godine. Kad dolazi Božić, uvijek misli na one kojim je potrebna mrvica ljubavi koja im nedostaje…
SJETITE IH SE ONI SU PORED VAS… ONI VAS TREBAJU…PRUŽITE IM MRVICU LJUBAVI !!!

DJEČJI SNOVI

Autor slike:MICHAEL & INESSA GARMASH
Dok spavaš poput
dječarca sa
osmjehom na licu
i u mislima
sa nedokučivom
ljubavi svojom
sa maštanjima
i golicanima
poljubaca nježnih
poput baršuna
koji gubi svoju mekoću
tako čistu i podatnu
U strahovima od
istine što negdje čući
u kutku srca tvoga
a bol koja dopire
do mene tako je
jaka da guši
htjenja koja izviru
iščekaju novih svanuća
želje tvojih dodira
A u meni plamen
koji izgara od želje
a zavirim u sanje
i misli tvoje,
pa da kao mala djevojčica
poljubim obraze tvoje
sa osmjehom na licu
nelagodom
srama svoga ….
Ti snivaš
poput dječarca
držeći djevojčicu
za ruku koja
ti krade osmijeh sa lica
poljubac sa usana
i tugu iz srca…

VOLJENI MOJI

Autor slike: Pino Deani
Kako vrijeme prolazi
kao bujica rijeke
kroz moj život..
Kotrlja se ...
godine prolaze.
a ja se osjećam tako mlado ,
ponekad djetinjasto
kao da mi je duša
prestala starjeti
Ah....kad pogledam
djecu, pa si pomislim
koliko toga sam
propustila u njihovom
djetinjstvu, odrastanju.
Kada u već odrasli.?
Tuga mi obuzme srce,
pa pomislim da mi se
vratiti barem malo
da ih mogu maziti,
tiho poljubiti
da im mogu pričati
priče ,pjevušiti ..
tihe uspavanke
kao nekada kada
su bili mali, kao Anđelčići,
nespretni u
prvim izgovorenim riječima
prvim koracima...
Mama...mama..
još ponekad odzvanjaju
ti nježni glasići
koji mi obuzmu dušu..
Danas...odrasli ljudi,
ponosne majke..
Tužna sam kad pomislim,
da jednog dana neće
trebati moje nježnosti,
moje brige, moje radosti.
Veseli me dan kad će
svoje ljubavi ovjenčati
svojom srećom,
svojom djecom
svojom radošću.
Nadam se kutku
dijeleća srca njihova
u koje ću se uvući
nečujno i tamo
ostati zauvijek...
VOLIM VAS MILI MOJI
Helena Horvat

KAO OTVORENA KNJIGA

Autor slike: Vladimir Volegov
Kao otvorena knjiga,
dušu svoju predajem
tebi čitatelju
da nahranim ponekad
i dušu tvoju,
da izmamim sjećanja tvoja
želje tvoje…
ljubav tvoju…
Ponekad…
rasplamsam nježnosti
i strasti što ćuče duboko u tebi,
ali strah te da te ne otkriju
Žedna ljubavi
žeđam tvoje izvore
na izvorima ne ostvarenih
želja i htjenja,
Kao pohota stremim nježnostima
i milovanjima vatrenim
poput ognja gdje se rađaju
erupcije nakupljene lava
koje čeka poput gejzira da se izliju
Uzdahe koji prate nemir
i ritam srca tvoga
da napoje dušu i strasti tvoje.
Ponovo rađam riječi u nekom
bolnom vremenu moga pjevanja
Koje prožima korijene
srdžba mojih…
snage i mudrosti
opsjednuta izlaskom
iz samoće tražeći mir u
zagrljaju zvjezdanog srca
Zatvaram stranicu
u nadi da sam te
stihom nahranila
riječju napojila
i žeđ utažila 
Helena Horvat

NOSTALGIJA

Autor slike: Cayetano De Arguer- Buigas


Noćas sam tako sama,
tako tužna,tako nostalgična
za vremenom koje je iza nas.
Imam osjećaj kao da me starost
želi pridobiti u svoje kanđe,
bez milosti plete mrežu
tamne istine a u meni kao
da je zloćudna tmina laži,
koja se skriva, primoravajući srce
da prihvati stvarnost
Prijeti mi hladan sjaj,

ledenog krutog bola
da ne vrijedim ništa.
Suze u očima i lom u srcu
u kojem se ruši i posljednja nada
da si večeras pored mene.

Helena Horvat

SAN

 Autor slike: Vladimir Volegov
Sanjala sam noćas
kako trčim
zelenim proplancima
tako mlada ,
tako nevina
Makovi crveni,
zacrvenili moj
vidokrug
Blagi vjetrić
mrsi moju
dugu crnu kosu.
Osjećam....
tvoj miris u blizini
Zatvorenih očiju
ležim u travi
maštam o tebi
o poljupcima
tako nevinim.
Osjećam da si
pokraj mene
da me miluješ,
da me ljubiš...
Šum potoka
kao da šapuće
najnježnije riječi,
koje su mi potrebne.
Volim te...jedina..
Želim otvoriti oči
ali ne mogu,
srce mi ne da,
boji se da te nema,
da nisi tu...
Osjećam suzu na
licu kako klizi.
Jedino je ona shvatila
da te nema,
da nisi tu
da je to san...
San moje mladosti,
san mojih čežnji,
san mojih
neostvarenih
želja...
Helena Horvat