Jahali su
stoljećima
kroz
pustinje i ravnice
dojahali
tako sretni
pobjednički….
Prvi
jahač na bijelom konju
dojahaše
poput kralja,
na izgled
mio i drag,
opak k'o vrag,
razape
svoju strijelu
želeći
osvojiti zemlju cijeli.
Pohlepa
mu od sveg jača
ljuto zboriše
i narod
zavadiše .
Stiže
drugi jahač na konju
vrancu
crveno smeđem,
da
pomogne kolegi,
da budu
jači i žešći.
sa mačem
u ruci pokosiše brata.
Brat na
brata krenu,
krv samo
sikće
Žene
plaču, koljači se smiju
Evo nama
rata…
Kad
dojaše treći jahač
na konju
k'o ugljen crnom
veselju
nema kraja,
sad će on
da pravdu kroji…
Narod
gladan, a on pun k'o brod…
u ruci
drži mjerku za hranu,
on je taj
što će da važe,
tko će
jesti više,
a tko će
da skapava…
Evo nama i
četvrtog jahača
na konju
zelenku
brusi
zube, prizor dojmljiv…
Glad
zavlada, bolest prijeti
neka nova
jad se sprema
kojoj
zasad lijeka nema
samo smrt
se smiješi
sve u
pakao da riješi.
Tako
narod na zemlji cijeloj
bez
sklada i ljubavi osta…
Glad…
jal…bolest
i smrt
nam daše
Vrag i
Šejtan se vesele,
zavadiše
i pobijediše …
Narod
slijep ne vidi kud ide…
Moli Boga
i Allaha …
Još kojeg
da se nađe…
Ne zna
narod da Bog je jedan
bez
obzira kako se zvao
Želi samo
da mira bude
ljubavi,
sloge i
nikada više ne zavadiše ljude
Sit
gladnog da nahrani…
Zdrav
bolesnom da ohrabri…
Ej,
narode dokad ćeš tako
da te
glupim prave,
ono malo
novca što si radeći steko
uzeše ti
do zadnje pare
prije
nego što si „keks“ reko
Brinu oni
za džep svoj,
ali
brate, gledaj sebe,
gdje ti
ponos tvoj…
Ne daj
dušu Đavlu i Šejtanu
nego ne
poklekni,
umom
bistrim ti nastupi
digni
glavu ponosito
neka oni
sebe grizu
pa neka
riješe svoju krizu
Nije sve
u punom džepu
nego
treba cijenit sebe k'o i druge
steći
snagu i reči „NE“
Mijenjat sebe
ako treba
i za
grijehe pepelom se posut,
Ali nikad
više da bijesom se zbori
nego
ljubav da prevlada
da kod
svih naroda sreća zavlada….
Helena
Horvat
