„Poezija je hrana bez koje ne mogu. Stih kao vino koje opija, a ljubav poput tkanine, koja oblači moje stihove, daje im snagu. Ponekad izblijedi od bola…Duša oslušne, srce zavapi a ruka stih napiše…
Istinska spoznaja moga duha, snage i ljubavi do kraja mog života“ Helly
srijeda, 16. studenoga 2016.
Pjesničkom riječju "STOP NASILJU": Helena Horvat
Pjesničkom riječju "STOP NASILJU": Helena Horvat:
ISPOVJED Stoji tu pred tobom, razgolićene duše, puna bola, Osramoćena,srca utihla… Dok kleći moleći oprost za grijehe koj...
utorak, 14. lipnja 2016.
OSKRNAVALJENA PJESAMA
Oskrnavili
mi pjesmu,
ukrali
mi dušu,
obeščastili
ljubav,
koja
njima ne pripada …
Uprljali
svoj obraz…
copyright © by Helena
Horvat
ponedjeljak, 6. lipnja 2016.
TRAŽILA SAM RIJEKU
Autor slike:M. Vizinet
Tražila sam rijeku
Tražila sam rijeku
iz
mojih sjećanja,
U
ravnici zelene oaze,
crvenih makova
i zlatnog žita.
U
nepresušnom izvoru
moje
iluzije,
razdraganih
maštanja,
gdje ću pokušati pronaći sebe.
Nestala
je…
Isušilo
se korito,
samo žalosna vrba podsjeća na dane
iz
moje mladosti.
Sve
prolazi, nestaje,
Samo ostaju nepresušna sjećanja.
© copyright by
Helena Horvat
četvrtak, 3. prosinca 2015.
ponedjeljak, 30. studenoga 2015.
petak, 20. studenoga 2015.
ISPOVIJED
![]() |
| Autor slike: Dimitrije Popović |
Stoji tu pred Tobom , razoglićene duše,puna bola,
osramoćena ,srca utihla...
Dok kleči, moleći za grijehe koje nije počinila,
za svaku izgovorenu riječ koju je teško izustila,
za bol koju nikada nije obznanila,
ali je tišti...
"Kurvom"je nazivaše, iz doma istjeraše,
ne pitajući je za razlog njenog ponašanja.
Sama...u utrobi dijete, koje mrzi,
ali nosi ispod srca...
Koračajući kroz blato, gladna, sama,
ali ustrajna...
U glavi joj prolazi osveta, za sve strahote,
nasilnog silovanja,čovjeka kojeg je poznavala,
vjerovala mu, svog sugrađana.
Muškarca izopačenog uma, raskolačenih očiju,
nadnaravne snage, kojem ništa nije sveto...
On još uvijek hoda slobodno, sijajući svoje opako sjeme
smiješeći se, bez imalo trunke grižnje savijesti,
kao da se ništa nije dogodilo,
a ona ima podsjećanje na njega.
Sina jedinca, kojega voli, ali ne smije da mu kaže,
da mu je otac zlotvor...
Sama sa svojom boli, sa sinom kojega voli
više od sebe, životari, proseći za komad kruha,
mrzeći život koji proživljava.
Hrabra, tužna, ali ponosna na svog sina jedinca...
©
copyright Helena Horvat
Dok kleči, moleći za grijehe koje nije počinila,
za svaku izgovorenu riječ koju je teško izustila,
za bol koju nikada nije obznanila,
ali je tišti...
"Kurvom"je nazivaše, iz doma istjeraše,
ne pitajući je za razlog njenog ponašanja.
Sama...u utrobi dijete, koje mrzi,
ali nosi ispod srca...
Koračajući kroz blato, gladna, sama,
ali ustrajna...
U glavi joj prolazi osveta, za sve strahote,
nasilnog silovanja,čovjeka kojeg je poznavala,
vjerovala mu, svog sugrađana.
Muškarca izopačenog uma, raskolačenih očiju,
nadnaravne snage, kojem ništa nije sveto...
On još uvijek hoda slobodno, sijajući svoje opako sjeme
smiješeći se, bez imalo trunke grižnje savijesti,
kao da se ništa nije dogodilo,
a ona ima podsjećanje na njega.
Sina jedinca, kojega voli, ali ne smije da mu kaže,
da mu je otac zlotvor...
Sama sa svojom boli, sa sinom kojega voli
više od sebe, životari, proseći za komad kruha,
mrzeći život koji proživljava.
Hrabra, tužna, ali ponosna na svog sina jedinca...
Pretplati se na:
Postovi (Atom)





