„Poezija je hrana bez koje ne mogu. Stih kao vino koje opija, a ljubav poput tkanine, koja oblači moje stihove, daje im snagu. Ponekad izblijedi od bola…Duša oslušne, srce zavapi a ruka stih napiše…
Istinska spoznaja moga duha, snage i ljubavi do kraja mog života“ Helly

srijeda, 16. studenoga 2016.

Pjesničkom riječju "STOP NASILJU": Helena Horvat



Pjesničkom riječju "STOP NASILJU": Helena Horvat:
ISPOVJED Stoji tu pred tobom, razgolićene duše, puna bola, Osramoćena,srca utihla… Dok kleći moleći oprost za grijehe koj...

utorak, 14. lipnja 2016.

OSKRNAVALJENA PJESAMA



Oskrnavili mi pjesmu,
ukrali mi dušu,
 obeščastili  ljubav,
koja njima ne pripada …
Uprljali svoj obraz…

copyright © by Helena Horvat

ponedjeljak, 6. lipnja 2016.

TRAŽILA SAM RIJEKU



Autor slike:M. Vizinet

Tražila sam rijeku
iz mojih sjećanja,
U ravnici zelene oaze,
 crvenih makova
 i zlatnog žita.
U nepresušnom izvoru
moje iluzije,
razdraganih maštanja,
 gdje ću pokušati pronaći sebe.
Nestala je…
Isušilo se korito,
 samo žalosna vrba podsjeća na dane
iz moje mladosti.
Sve prolazi, nestaje,
Samo  ostaju  nepresušna sjećanja.

© copyright by Helena Horvat







petak, 20. studenoga 2015.

ISPOVIJED

Autor slike: Dimitrije Popović
Stoji tu pred Tobom , razoglićene duše,puna bola,
osramoćena ,srca utihla...
Dok kleči, moleći za grijehe koje nije počinila,
za svaku izgovorenu riječ koju je teško izustila, 
za bol koju nikada nije obznanila,
ali je tišti...

"Kurvom"je nazivaše, iz doma istjeraše,
ne pitajući je za razlog njenog ponašanja.
Sama...u utrobi dijete, koje mrzi, 
ali nosi ispod srca...
Koračajući kroz blato, gladna, sama,
ali ustrajna...

U glavi joj prolazi osveta, za sve strahote,
nasilnog silovanja,čovjeka kojeg je poznavala,
vjerovala mu, svog sugrađana.
Muškarca izopačenog uma, raskolačenih očiju,
nadnaravne snage, kojem ništa nije sveto...

On još uvijek hoda slobodno, sijajući svoje opako sjeme
smiješeći se, bez imalo trunke grižnje savijesti,
kao da se ništa nije dogodilo,
a ona ima podsjećanje na njega.
Sina jedinca, kojega voli, ali ne smije da mu kaže,
 da mu je otac zlotvor...

Sama sa svojom boli, sa sinom kojega voli
više od sebe, životari, proseći za komad kruha,
mrzeći život koji proživljava.
Hrabra, tužna, ali ponosna na svog sina jedinca...

© copyright Helena Horvat