Autor slike: Vladimir Volegov
Jednom kad zatvorim oči i prestanem disati
kad moje žile okamene, a obrazi moji posive
moje tijelo izgubi miris opijuma koji si obožavao.
Kada shvatiš da me nema pokraj tebe,
da sam bila dio prolaznosti ovog napaćenog života,
znaj da našem putu nije kraj.
Ne plači, znaš da veliki dječaci ne plaču.
Pratit ću te kao sjenka i čuvati našu ljubav
baš onako nenametljivo.
Kad dođe vrijeme ponovnog susreta, čekat ću te.
Sresti ćemo se na proplanku crvenih makova i plavih
različaka,
pričati o vremenu koji smo proživjeli i smijati se…
Ne umire se samo tako lako.
Živjet ću u tvom pogledu, poljupcu, nadam se u tvom srcu…
By Helena Horvat
Nema komentara:
Objavi komentar