TATA, JA TE IPAK VOLIM

mala Helena

Iz sjemena tvoga izniknuh oče,

u posteljici majke se smjestih

Slučajno onako,

kako se mnogima desi,

neplanski, ali poželjna 

baš nisam bila.

Sve vruće kupke i crna vina,

uz sve  želje i htijenja da me nema.

Zakukuljena u majčinoj utrobi

poput dudova svilca,

u svilenu postelju, čekajući dan

da izletim poput šarena leptira,

da mi narastu krila, 

u slobodu poletim.

Poželjeh da vas sretnem, 

 u oči da vas pogledam.

Moj prvi plač, razgali ti lice,

ljubav te ponese.

Sve nedaće nestale, 

ali  kako dalje?

Sjećam se tvojih očiju plavih,

kao dvije potočnice, 

ruke meke što me po kosi milovale.

Vremena smo imali malo,

napustio si me oče,

krenuo put nebeskih visina, 

možda mi se smiješiš sada.

Ponekad se sjetim svega lijepog

što mi u sjećanju ostalo, 

ono ružno skoro sam zaboravila,

ali se ne sjećam jasno, 

da li sam ti dovoljno

puta rekla, koliko te volim.

Volim te tata…

Mama i tata

OČI MOJE MAJKE

Sanjala sam noćas, oči moje majke,

tako blage, tako snene, crne i duboke.

Nema više njena pogleda draga,

zagrljaja topla  i osmijeha blaga,

ni kose sjajne sijede,  nježnih milovanja.

Čeka me negdje u prostranstvu bijelom

sa suzom u oku i strepnjom nekom.

Kaže mi tiho:

- Ne budi se kćeri, samo ti snivaj,

ja sam tu nemoj da se budiš.

Godine su mnoge prošle, ja još uvijek snivam

njene tople ruke meke, glas mio i pogled nježan i drag.

Njena ljubav u mom srcu traje,

 živi vječno i sigurnost mi daje…

Kad sam tužna, sjetim se njenih riječi :

-Tu sam za te kćeri, samo mi reci,

tugu možda mogu poljupcima izliječit.

Uvijek sanjam iste snove…

K'o mala djevojčicu tuga bi me stisla,

krhka zdravlja, uvijek nježna i tako sitna

u krilu majke sigurna sam  bila…

Ostali su samo snovi, koji nikad ne blijede

Nego bude suze sjećanja na najljepše oči,

oči moje majke …