Hvala dragoj mojoj prijateljici i književnici Mirjani Đapo, što je uvrstila svoj prikaz o mojoj stihozbirci U ZAGRLJAJU POEZIJE u svoju knjigu U POTRAZI ZA LEPOTOM I SMISLOM PISANE REČI
U ZAGRLJAJU POEZIJE
Prikaz knjige
Helene Horvat- KAKO SE RAĐA PJESMA
Umjetnik je uvijek zatočenik nadahnuća i
samo kroz poetiku pravih pjesnika možemo sagledati taj put borbe sa vlastitom
intimom koja koliko zna da svog tvorca uzdigne, oslobodi, više mu je kočnica.
Prebirati po emocijama, sjećanjima, je bolan proces , a zapisivanje tog stanja
duha može da bude itekako bolno. Rijetka su stanja svijesti kada smo pomirljivi
prema propuštenom, pogrešno
iskrojenom trenutku bivstvovanja jer dio bića uvijek žali i sudi
strožije nego svi paragrafi. Lijepo je zapisivati jer nam je to ogoljivanje pred sobom dokaz da smo
postojali, borili se, na kraju ostavili
trag u vremenu.
Nisam slučajno ovaj prikaz zbirke poezije
Helene Horvat započela ovako, esejom o pjesniku i sjećanjima jer su ona, sjećanja, veliki teret prošlosti, a u
isto vrijeme - bez njih ne bismo ni
znali da smo postojali.
Zbirka „U zagrljaju poezije“ je nešto
poput lirskog dnevnika koji autorica još uvijek piše nježno prebirajući po uspomenama, a ima tu
sreću da su joj muza naklonjene, posebno ona koja pjesnika vodi.
„Šapat muze koja izlazi iz srca,
ulazi u dio stvaralaštva…“
(U zagrljaju poezije)
Vođena inspiracijom Helena Horvat tka svoju
haljinu poetike probirljivo tražeći nijanse, boje kojima će obući stihove,
slaže metafore, igra se ritmikom… Puno sinestezije doprinosi da lirske slike
djeluju dopadljivo, neobično, a opipljivo i, kako ona kaže, - „Rodila se pjesma“. Kao finalni proizvod biće
prihvatljiva onima koji i sami vole igru, prepoznaju se u svetu pisane riječi,
tuđih emocija.
Pažljivo iščitavajući svaku stranicu
ovog „dnevnika“ uočila sam nekoliko tematskih cjelina. Odmah se, kao primarni
motiv, nametnula ljubavna tema, ali ne na patetičan način, spomenarski, što je
često prisutno kod pjesnika početnika. Pjesnikinja u priču o ljubavi ulazi kroz
sve labirinte ženskog poimanja pripadanja dragom biću. Vodi nas u svet ljubavne
intime otvarajući jednu po jednu ćeliju
zatočenih sjećanja, emocija.
„Ljubav je ropstvo vlastite volje…“
ispovijeda se pjesnikinja, da bi se u istoj pjesmi dopunila, čak demantirala:
„Postala sam snaga i smisao postojanja,
ljepote življenja“.
(Slatko ropstvo)
Nostalgija je najprisutnija emocija
ovih stihova o ljubavi jer se u preispitivanju emotivnog života koji je iza
vremena o kojem govori poetesa svjesno poigrava emocijama, više elegičnim
nego vedrim, ispunjenim životnom
radošću. (Krhotine; Nostalgija; Iluzija želje; Grijeh ljubavi..)
„Koprcam
se u mraku svoga straha…“
(Krhotine)
„Imam osjećaj kao da me starost želi
pridobiti…“
(Nostalgija).
Na trenutke se poezija Helene Horvat
doživljava pesimistično, ali je dovoljno pročitati pjesme: San; Vrijeme
ljubavi; Aleja snova; Jastuk od oblaka …da se shvati koliko se žena u ovoj
poetici, autorica, ne predaje tamnim bojama, koliko je prostora u svojoj duši
ostavila za neku novu još nedosanjanu sreću koja će je pohoditi ako joj otvori
vrata srca.
Pjesnikinja sanja, a to stanje duha ne
broji godine, i čini nam se da što su želje manje ostvarive pravo na sreću nam
je dopuštenije:
„Sanjam
više nego što živim...“
(Talisman jedne ljubavi)
„Ljubim
te snagom svog čekanja...“
(Ljubav od stakla)
U tim stihovima autorica je ponajviše žena koja je spremna da
čeka, sanja (Ljubičasti snovi), moli svoga dragog da je oslobodi tuge. Tu se
miješaju boje zrelosti, (Miris ljeta)
ali i svesti da je jesen blizu.
U sljedeći ciklus stavila bih pjesme
spoznaje da su koraci ljubavi sve tiši : Koraci prohujalog vremena; Uhvati
trenutak; Trenutak spoznaje; Šuplja sjećanja…
Osim ljubavi prema dragom muškarcu, pa i sebi, ženi koja se bori
da ostane žena, nekoliko pjesama u ovoj zbirci nosi i poruku čovjekoljublja i
žala, poetski rečeno, što smo se kao ljudi odrekli humanih principa, otuđili. Tu pjesnikinja unosi novu
leksiku - mržnja, prodane duše, lopovi, utapanje u svakodnevnicu…Najsnažnija iz
ovog ciklusa je pjesma-
Životna istina- Ništa nije tako gorko kao prevariti vlastiti
narod…
Poetika Helene Horvat ima sve elemente
odličnog lirskog teksta, od bogate metaforike, ritmičnosti, sjajne i jasne
poruke, emocija, a sve to uklopljeno u
modernu formu. Njena poezija će zagrliti
sve koji znaju što je dobar pjesnik i čovjek, a iskreno se nadam da je ova
zbirka samo prva knjiga ove izuzetne pjesnikinje i da će se iz njene duše
poroditi još mnogo dobrih pjesama. Za
kraj ovoga prikaza ću je citirati:
„Tako i
moje opčinjeno srce prima na dar
i stvara ogrlice pjesama svoje
ljubavi“.
(Vrijeme ljubavi).
prof. i knjiežvnica
Mirjana Đapo,
Nema komentara:
Objavi komentar