Autor slike: Micha Rochic
Tiho na prstima koračam kroz
taj život bojeći se da ne povrijedila nekoga. Putom utrtim prepreka i boli sa
smiješkom na licu,
uljepšavajući život drugima, želeći
da budu radosni, gledajući da im sreća ne bude uskraćena. Sve što se nakupilo u
sjećanjima moga djetinjstva.
Lica oblivena nevinim dječjim
suzama,
tužnog pogleda tražeći malo
ljubavi,
nježnosti i lijepe riječi, pravo
na život dostojan djeteta, koje žele zaboraviti
prošlost odrastanja, svaki put na spomen riječ „ Mama“,da mu u grlu
stane riječ
zato što ne može izgovoriti…
Naučiš gledati kroz naočale ružičastih
stakala, da ti svijet bude ružičast,
da ti mrva ljubavi bude velika k'o kuća,
da svaka lijepa riječ bude
melem tvome srcu,
svaki poljubac bude nektar
tvog života,
svako milovanje Božji dar.
Kad se jednog dana ukrcaš na jedrenjak,
a vjetra nema,stojiš na pučini gledajući u daljinu, moleći Svevišnjeg za dašak
vjetra
koji bi brod lagano pokrenuo ploveći
do mirne luke tvog zadnjeg, nadaš se sretnog pristaništa …
Helena Horvat
