„Poezija je hrana bez koje ne mogu. Stih kao vino koje opija, a ljubav poput tkanine, koja oblači moje stihove, daje im snagu. Ponekad izblijedi od bola…Duša oslušne, srce zavapi a ruka stih napiše…
Istinska spoznaja moga duha, snage i ljubavi do kraja mog života“ Helly

nedjelja, 12. studenoga 2017.

KORAK U ŽIVOT




Autor slike: Micha Rochic
Tiho na prstima koračam kroz taj život bojeći se da ne povrijedila nekoga. Putom utrtim prepreka i boli sa smiješkom na licu,
uljepšavajući život drugima, želeći da budu radosni, gledajući da im sreća ne bude uskraćena. Sve što se nakupilo u sjećanjima moga djetinjstva.
Lica oblivena nevinim dječjim suzama,
tužnog pogleda tražeći malo ljubavi,
nježnosti i lijepe riječi, pravo na život dostojan djeteta, koje žele zaboraviti
prošlost odrastanja,  svaki put na spomen riječ „ Mama“,da mu u grlu stane riječ
zato što ne može izgovoriti…
Naučiš gledati kroz naočale ružičastih stakala, da ti svijet bude ružičast,
da ti  mrva ljubavi bude velika k'o kuća,
da svaka lijepa riječ bude melem tvome srcu,
svaki poljubac bude nektar tvog života,
svako milovanje Božji dar.
Kad se jednog dana ukrcaš na jedrenjak, a vjetra nema,stojiš na pučini gledajući u daljinu, moleći Svevišnjeg za dašak vjetra

koji bi brod lagano pokrenuo ploveći do mirne luke tvog zadnjeg, nadaš se sretnog pristaništa …
Helena Horvat

Nema komentara:

Objavi komentar