Christmas tree and fireplace

UGODNI BLAGDANI

ZIMSKA IDILA

ISPOVIJED

Autor slike: Dimitrije Popović

Stoji tu pred Tobom , razoglićene duše,puna bola,

osramoćena ,srca utihla...
Dok kleči, moleći za grijehe koje nije počinila,
za svaku izgovorenu riječ koju je teško izustila, 
za bol koju nikada nije obznanila,
ali je tišti...

"Kurvom"je nazivaše, iz doma istjeraše,
ne pitajući je za razlog njenog ponašanja.
Sama...u utrobi dijete, koje mrzi, 
ali nosi ispod srca...
Koračajući kroz blato, gladna, sama,
ali ustrajna...

U glavi joj prolazi osveta, za sve strahote,
nasilnog silovanja,čovjeka kojeg je poznavala,
vjerovala mu, svog sugrađana.
Muškarca izopačenog uma, raskolačenih očiju,
nadnaravne snage, kojem ništa nije sveto...

On još uvijek hoda slobodno, sijajući svoje opako sjeme
smiješeći se, bez imalo trunke grižnje savijesti,
kao da se ništa nije dogodilo,
a ona ima podsjećanje na njega.
Sina jedinca, kojega voli, ali ne smije da mu kaže,
 da mu je otac zlotvor...

Sama sa svojom boli, sa sinom kojega voli
više od sebe, životari, proseći za komad kruha,
mrzeći život koji proživljava.
Hrabra, tužna, ali ponosna na svog sina jedinca...

© copyright Helena Horvat

KAD JEDNOG DANA…

Kad  jednog dana prestanem govoriti,

dijeliti osmijehe, ruke izgube moć,

kada prestanem pisati,

počnem vegetirati poput biljke.

Kad nastane tajac,

crni oblaci se nadviju nad mojim tijelom,

možda nebo zaplače, duša poleti

kao bijela golubica među oblake od paperja,

gdje će snivati o ne dosanjanim snovima.

Presadite moje tijelo  u zemlju,

poput presadnice,

negdje gdje ima mnogo sunca,

gdje se čuje šum valova,

osjeti miris mora, blagi povjetarac

koji miluje obraze, mojim milima.

Voljela bih da se pretvorim u palmu,

raskošne krošnje  ispod koje će se

sastajati zaljubljeni parovi, skriveni

od nepoželjnih promatrača

 koji u zanosu ljubavi

šapuću nježne riječi iz kojih se rađa ljubav,

a ja postanem svjedokom  neke lijepe

 ljubavne priče  koja će ostati u

njihovom pamćenju.

© copyright by Helena Horvat

HVALA PORTALU EXYUVOICE.COM

http://exyuvoice.com/category/kultura/poezija-helene-horvat

GLEDAŠ ME

Gledaš me,

ne traži izgovor da mi priđeš.

Da li si svjestan nagosti moje duše,

 moje ljubavi, koja se gubi u ogrtaču

obješenom o klin naše spavače sobe.

Skupljam ostatke suhih, uvelih latica

crvenih ruža koje podsjećaju na

nešto divno i romantično.

Čuješ je li, onu našu pjesmu

 koja se uvukla u zidove,odzvanja

u mojim ušima, tiho, nježno,

 milujući sva moja čula.

Natoči mi čašu crvenog, šipanskog vina,

ali onog starog,iz davnih osamdesetih,

 da proključa moju krv,

 koja se počela ledit,gubiti smisao postojanja.

Natoči i sebi, u dvoje se lakše pije i gušta.

Priđi, ne boj se, još sam uvijek ona stara,

nasmijana luda,uvijek spremna

 na izazove i kompromise.

Ne gledaj me tim pogledom pokajnika,

koji moli za oprost grijeha.

Nemam ti što oprostiti…

Možda godine, koje nosimo na leđima,

čine nas suzdržanim, ili  gluposti, koje se množe

u našim glavama, sa izlikom, da smo ostarjeli.

E, dragi moj, to su ti zlatne godine,

treba ih iskoristiti.

Život prohuji u trenu, izmiče nam tlo

 pod nogama, čeka da padnemo…

Natoči nam još jednu čašu vina…

Osjećaš li kako klizi niz grlo,

lagano, otapa zaleđenu krv…

Volim tvoj pogled, požude i strasti,

 tvoje ruke na mom tijelu…

Šapat koji golica moj vrat…

Ne govori ništa, nije vrijeme za razgovor.

Sutra je novi dana, zapamti što si mi htio reći… .

copyright © by Helena Horvat

„SLAVONIJA U KRILU ZAGREBA“

II Etno poetska kulturno umjetnička manifestacija "SLAVONIJA U KRILU ZAGREBA"
Održana 17.04.2015. u 18.00 sati u prepunoj dvorani Narodnog sveučilišta u Dubravi, Cerska 1 u Zagrebu, u organizaciji KLD-a Rešetari. Nastupali su pjesnici, filmski i kazališni glumci, KUD-a i pjevačke skupine iz Drežnika, Čučerja i Nove Gradiške, mlada Paula Puđak sa svojom plesnom koreografijom, uz divne voditelje programa Lidije Puđak I Damira  Pilka.
Atmosfera je bila neopisiva,trebalo je doživjeti. Pjesma, ples,stihovi, isprepleteno pozitivnom vibrom, isprepletena, ikavica, kajkavica, štokavica, kucalo je kao jedno srce, emocije pljuštale, zagrljaji se nizali. Bila mi je čast biti učesnica te lijepe manifestacije. 
HVALA SVIMA NA LIJEPOM DRUŽENJU!

JOŠ DANAS SANJAM…

Još danas sanjam  

zlatna žitna polja,

pjesmu slavonskih ravnica,

topot konja razigranih,

mudrih riči dragih 

naših starica.

Ako kćeri pođeš, 

put velika grada,

uvik se siti, odakle si, 

ne srami se nikada.

A kad srce od tuge, 

želi da svisne,

Sjeti se pisme,  

one naše mile,

„Slavonijo moja, ja sam tvoje dite“…