Autor slike: Michael Gourdon
Danas... kao onog dana
Kad smo smjelo uplovili u našu luku ljubavi
Sunce je izviralo punim sjajem, kao danas…
Zaplovili smo leutom naše ljubavi
Punim jedrima nadom za sretnu budućnosti
Bio si kapetan koji si nas hrabro vodio kroz život
Oslonac, podrška i ljubav…
Uživali u našim zajednička lijeganjima, jutarnjim buđenjima
U našim pogledima zrcalio bi se dan pun ljubavi.
Kad bi se tamni oblaci nadvili nad našu barku,
i kiša mojih suza htjela zatomiti tugu,
tvoj osmjeh bi ih otjerao…
Bure bi udarale naš brod, u želji da ga potopi.
Moje oči su ti bile poput svjetionika,
ukazivale na svjetlost koja nam je pokazivala put
i otkrivala nove horizonte u mračnim noćima.
Sunce bi ponovo izvirilo. Lagani maestral bi nas vodio.
I tako plovili bi dalje sa našim malim mornarima
Koji su nam radost, sreća i ljubav…Sada već odrasli..
Topli dom i nježna riječ, vodiše nas kroz život.
Sada već posjedili i pomalo ostarjeli,
živjeli punom snagom svoga duha,
prohujali u jednom vremenu ljubavi
oslanjajući se jedno na drugo
ispisali životnu priču trenutaka provedena skupa,
i uvijek vjerovali u ljubav jednog zajedničkog postojanja.
Hvala ti moj kapetane…
što nas još uvijek vodiš bespućima života ,
Kroz bure i oluje tražeći mirnu luku naše ljubavi
gdje ćemo ostvariti naše tihe i zadnje dane.
Helena Horvat
