Srce je njezino živjelo za ljepotu ljubavi
Uvijek otvoreno da primi svakoga
Bez računa, u okrilju dobrote
Uz jutarnji smiješak i ljepotu
Izvlačeći iz lošeg ono najbolje
Ukazujući da je život lijep
Srce joj je bilo poput djetetova onako čisto
Nepokvareno napunjeno Odom radosti…
Uvijek prednost davajući srcu…
Ljubav je stavljala na pijedestal
Uživajući u simfoniji razdraganih nota
Grleći ljepotu svijeta, pjev ptica, miris cvijeća
Žubor potoka, šum mora, toplinu sunca.
Njene suze poput niske bisera
Stvarale izvore radosti
Pisala bi pjesme ljubavne
U kojoj je ljubav bila lijek za sve boli i patnje
Srce bi se smijalo, a razum bi zaplakao
Želeći održati ravnotežu između
Dva suprotstavljena jaza…SRCA I
RAZUMA
Kao da je je živjela između dvije obale
Nasukana na obali iz mašte
u kojoj je carevalo djetinjstvo
tako čisto i neokaljano (djetinjstvo iz mašte)
S druge strane obale nalazio se RAZUM
Pozivajući je da dopliva poput morske sirene
Da očuva životnu ravnotežu…
Odrasti …zatomiti strah
Pokušati nadrasti sve grubosti življenja
Pružiti ruku razumu i uživati sretno
Balansirajući između dvije obale SRCA I RAZUMA.
Obukla je haljinu uzmaka, utomila srce
Predajući razumu i trezvenosti…
Srce se razboli, počevši venuti…
Pitajući se ponovo …
Koji je pravi i odlučujući potez ?
Helena Horvat
Nema komentara:
Objavi komentar