„Poezija je hrana bez koje ne mogu. Stih kao vino koje opija, a ljubav poput tkanine, koja oblači moje stihove, daje im snagu. Ponekad izblijedi od bola…Duša oslušne, srce zavapi a ruka stih napiše…
Istinska spoznaja moga duha, snage i ljubavi do kraja mog života“ Helly

utorak, 12. lipnja 2012.

PUT U VJEČNOST




Oćutih snagu dodira
siluetu božanskog
izronjene iz dubine
podsvijesti ili snova
Privlačnosti snage
neobjašnjive energije
uzdigavši me visoko
do svemirske putanje
koračajući u vječnost
skupljajući blago
ostavljeno u
izgubljenom vremenu
nedosanjanih snoviđenja
ulazeći u svijet
najvrednijeg trenutka
nošena svijetlošću svemira
bestjelesnu dimenziju
slušajući pjev božanskih
anđela …
Moje oči su već
gladne tvojih pogleda
dok putujem kroz vječnost
srce mi žeđa
za tvojom ljubavi
ali moja želja za
putovanjem u vječnost
snažnija je od straha
ili bojazni od pada
u beznađe…

Helena Horvat

Nema komentara:

Objavi komentar