Razgovor s povodom, Intervju s Helenom Helly Horvat-Pripremila i vodila: Denis Kožljan

 Razgovor s povodom, Intervju s Helenom Helly Horvat

Pripremila i vodila: Denis Kožljan

Moja sugovornica ovog puta je pjesnikinja i blogerica, gospođa Helena Helly Horvat. Poznata je u svijetu pjesništva (ljubavna lirika), majka je troje djece, žena koja posjeduje pregršt moralnih vrijednosti, zbog kojih je na svoju žalost, ostala na izlaznim vratima jednog izopaćenog društva u kojem živimo.

Na početku ovog Intervjua, zamoliti ću Vas Helena da nam se predstavite u kratkim crtama...

Moje je ime Helena Horvat ex Pohorsky, rođena1958 u Hercegovcu, jednom malom mjestu u Moslavini. Osnovnu školu pohađala sam u Malom Lošinju ( radi zdravstvenih problema),  a zatim u rodnom Hercegovcu. Srednjoškolsko obrazovanje nastavljam u Garešnici. U Zagrebu živim od 1979, udata , ponosna majka troje odrasle djece. Radila sam kao komercijalista u jednoj privatnoj firmi.  U zrelim godinama otkrila sam želju za ponovnim pisanjem. Pišem ono što osjećam iz srca i duše, pretežno ljubavnu liriku. Ponekad napišem pjesmu socijalne tematike iz ogorčenja koje muči malog čovjeka.

Kao što to obično biva kod nas umjetnika, pročitah negdje kako ste Vi, i u mladim danima bila aktivna na literarnom polju tj, pisali ste već tamo negdje ranih sedamdesetih.

Tako je, moja ljubav je uvijek bila poezija.U osnovnoj školi „Slavko Kolar“ u Hercegovcu, radila sam u školskoj knjižnici i pomagala nastavnici (hrvatskog jezika)u izdavanju knjiga za lektiru, i uvrštavanje knjiga u školski fond.Tada nije bilo kompjutora i sve se radilo ručno, a tu s počeli moji mali pjesmuljci.

U srednjoj školi počela sam pisati poeziju i to dosta uspješno, bila u recitatorskoj grupi, folkloru, dramskoj, pjevala. Život mi je bio ispunjen radošću življenja.

Kažite nam nešto kakve su to književne forme bile i jeste li svojim uradcima bili prisutni u tadašnjim pisanim medijima?

Pisala sam pretežno poeziju, rijetko po koji esej. Tada sam objavljivala u lokalnim novinama, a kako smo u to doba živjeli u ex. Jugoslaviji, bila sam u tadašnjem Amaterskom društvu mladih književnika iz Beograda. Davno je to bilo možda sam i naziv pobrkala, ali tako nekako. Bilo je to sedamdesetih godina, dosta se toga i zaboravilo. Tada su se za postignute rezultate dobivale knjige, koje još uvijek dobro čuvam..Jedna od najdražih knjiga bila je zbirka pjesama Pabla Nerude.

Znate kako to biva u ovom našem društvu, dok radite, dajete sve od sebe, mislite da to   tako treba. Ne smije biti pogrešaka, sve na vrijeme ako treba i posao nositi kući. Ovo društvo ne podnosi emotivne duše, osjećaj za malog čovjeka. Pošto sam bila na višoj poziciji od mojih suradnika, uvijek sam željela zaštiti osobe koje su radile sa mnom, ali to tako ne ide. Morate „ gaziti“ a ja to nisam mogla. Razboljela sam se i ubrzo otišla na bolovanje.

Kad sam se vratila rečeno mije da se firma zatvara, ja postajem tehnološki višak. Nisam mogla „kukati“ na svojoj sudbinom, otvorila Fb profil. Kako ima mnogo poezije na fb, mislila sam pa zašto ja ne počnem pisati. Ipak je to bila moja velika ljubav. Iz početka sramežljivo, a kasnije sam bila zamoljena od g. Nikole Ivanovića, novinara iz Tuzle, koji je gl. urednik portala internovine.com, da objavljujem pjesme na njegovom portalu koje su izlazile svakog četvrtka. Tako je to krenulo. Dobivala sam podršku prijatelja.

Poznavajući djelomično svijet pjesnika, reći ću da je vrlo vjerojatno i kod Vas proradio neki klik, neki inat, što li... a zbog čega ste se dušom odnosno emocijama počeli predavati svojim stihovima, iz kojih su trenutačno nastajale pletenice prekrasne, sadržajne ljubavne lirike.

- Pa odakle ste odjednom našli toliku energiju, snagu i inspiraciju za alementirati veći broj pjesama? Gdje ste sve u ovom plodonosnom razdoblju objavili svoju poeziju?

Kad nešto dugo godina skupljate u sebi, sjećanja, emocije, sve te neke boli koje niste mogli iskazati, sve radosti, ljubavi, stvara se želja da to podijelite sa nekime vama bliskim po osjećajima, a to su moji dragi prijatelji, čitatelji koji mi daju vjetar u leđa. Bez prijatelja i podrške, mislim da ne bih mogla sama. Ljepota društvenih mreža daje nam mogućnosti da objavljujemo na raznim portalima. Postala sam kao OTVORENA KNJIGA, dušu predavala čitateljima. To je ljepota, i odušak za dušu kad napišete pjesmu. Evo nekoliko:

http://helenapoezija.blogspot.com/

http://diogenplus.weebly.com/helena-horvat.html

http://www.internovine.com/poezija/94-poezija/16147-zatvaram-stranicu-u-nadi-da-sam-te-stihom-nahranilahttp://www.promocijanet.com/index.php/poezija/182-helena-horvat

http://primpo.wordpress.com/2013/05/23/helena-horvat-zivote-kako-te-volimzivote-jak-te-miluji/

http://www.ocaravanje.com/author/helena-horvat/

http://poberun.blogspot.com/2011/03/moja-ljubav.html

http://100hiljadapesnikazapromenekikinda.blogspot.com/2012/09/helena-horvat-zagreb.html?spref=bl

http://www.webstilus.net/component/option,com_autori/id,16383/Itemid,118/autor,helly/

http://www.poezijaonline.net/ciklus-minijatura-iz-vremena-postojanja-2/

Budući ste rodom iz prekrasnog moslavačkog kraja, jeste li i koliko posvetili se možda pejzažnoj poetici, ili su teme i motivi Vaših radova isključivo unutarnje stanje duše, Vaša ljubav koju nesebično branite ali i dajete potrebitima?

Jako dobro pitanje. Vjerovali ili ne, možda imam samo nekoliko pjesama pejzažnih motiva.

Rođena u Moslavini, jedan period živjela na moru, a more je moja najveća ljubav, naravno poslije obitelji. Pošto sam ja lirska duša, većina mojih pjesama iskazuje moje unutarnje stanje. Ljubav koja živi, i živjet će vječno u meni, za moje drage i one kojima je ljubav potrebna. Moj moslavački kraj ima posebno mjesto u mom srcu, tu sam rođena, proživjela mladenačke dane koji su bili lijepi. U malom mjestu, kao što je Hercegovac, nismo baš imali gdje izlaziti, tako da sam u slobodno vrijeme, plesala u  folkloru, glumila u amaterskom društvu, pjevala, recitirala, ispunjavala svoje želje sve dok me put nije odveo u Zagreb.

Je li zbog okolnosti u kojima živimo , ili iz nekih drugih razloga, saznah kako ste se ipak u ovih nešto više od dvije godine, dotakli i socijalnih elemenata i tako svoju poeziju učinili dinamičnijom, s određenom dozom humanosti. Jesam li u pravu u toj konstataciji odnosno u kojoj mjeri ste se odlučili pjesničkim izričajem suprostaviti nasilju nad ženama, misleći pri tome i na radnu okolinu?

Oduvijek,  od kada znam za sebe, nepravda me je jako boljela. Možda zato što moje djetinjstvo nije bilo idealno. U periodu od svoje osme godine, morala sam naučiti, da život nije jednostavan, da svaki dan je borba, ako želiš uspjeti moraš vjerovati u sebe, da bi drugi vjerovali u tvoje mogućnosti. Možda ovo zvuči patetično, neki misle što dijete od osam godina zna, vjerujte zna. Teško je shvatiti, svatko od nas bez obzira na godine je individua, ima zacrtani pravac kome stremi. Treba dati ono najbolje što posjeduješ u sebi, možda ti se jednog dana vrati. Vjera je važna, za naš duh.

Posebno me žalosti ova neizvjesnost.  Nema više srednjeg sloja, gdje su ljudi mogli pristojno živjeti, raditi. Jako sam nesretna kad vidim ljude koji kopaju po smeću da bi prehranili svoje obitelji, žene koje su zlostavljane, djeca koja su napuštena. S druge strane gledate, bogate, ne znaju što bi od obijesti. Neki znate, obogatili su se preko noći, a masa nas pošteno radi ili je radila, a ne može si priuštiti da ode u kazalište. Tako nastaju moje pjesme socijalne tematike. Kažu da je ponekad „pero oštrije od mača“.

Gospođo Horvat, kažite nam koliko je zbirki samostalnih odnosno zajedničkih do sada objavljeno i imate li s nekim posebnu poslovnu suradnju?

Pošto sam ja počela pisati u poznim godinama, krajem 2010.godine, pomalo sam skupljala rukopise i nadala se da će jednog dana ugledati svijetlo dana. Prve moje pjesme su objavljene 2012.  u zajedničkoj zbirci „ ALMANAH BR.1“ u izdanju Nove POETIKE

2012.Časopis za književnost i književne prosudbe „ KNJIŽEVNA RIJEKA“ u nakladi Društva hrvatskih književnika – Ogranak u Rijeci, objavljeno je nekoliko pjesama.

2012.U zajedničkim zbirkama pjesama „PJESMOM SE VOLIM“ i „MOJA LJUBAVNA PJESMA“u izdanju  KULTure sNOVA „

U sklopu međunarodnog festivala pjesnika u organizaciji i izdanju KULTura sNOVA moja pjesma je izabrana i objavljen u zajedničkoj zbirci „MORE NA DLANU“

2013. godine zastupljena u „KALENDARU POEZIJE „ u izdanju saveza književnih stvaralaca Zapadnog Balkana za 2012.

2013,godine u sklopu međunarodnog natjecanja pjesnika u organizaciji i izdanju KULTura sNOVA njena pjesma je izabrana i objavljen u međunarodnoj zbirci ljubavne poezije „VALENTINOVO“ i „ MORE NA DLANU“

2013.godine, moja pjesma je uvrštena u poetska zbirka naslovljena "Megamaxy gigant pjesma", koja sadrži stihove 76 pjesnika iz svih krajeva Hrvatske, te iz Kanade, Njemačke, Makedonije, Slovenije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore, spojene u jednu jedinu dugačku pjesmu, kažu najdužu na svijetu, u izdanju  REDAK  iz Splita.

Autorica sam u DIOGENU pro kultura, magazin za kulturu, umjetnost i obrazovanje iz Sarajeva, koja njeguje različitosti autora, pod paskom gl. urednik Sabahudina Hadžialića,  koji izlazi i na engleskom jeziku i obuhvaća autore iz cijelog svijeta.

Moje najveća sreća bila je kada je moj prvijenac ugledao svjetlo dana . Bilo je to2012. godine UG ESSEGG, Osijek, objavila mi  je prvu samostalnu zbirku pjesama  „U ZAGRLJAJU POEZIJE“,za koju je recenziju napisala Književnica iz Brčkog, Mirjana Đapo. prof. i Tea Tea Kompar, mag. knjižničarstva i prof.

A zatim 2013.godine UG BAGREM, Gradište, objavila mi je drugu samostalnu zbirku. „KORAK U ŽIVOT“ za koju je recenziju napisao književnik Zlatko Martinko.

Kao članica UG ESSEGG iz Osijeka, vodila sam( volonterski)mnoge promocije po gradu Zagrebu, gdje su nam dolazili pjesnici i književnici iz Hrvatske, Srbije, BiH.

Ne moram vam naglasiti da su mi bile posebno drage promocije, na kojima sam promovirala svoje knjige. Gradskoj knjižnici i čitaonici „Bogdan  Ogrizović“, u Zagrebu, Gradska knjižnica, Kupola- Starčevićev trg. Gradska knjižnica „Mato Lovrak“u Grubišnom Polju, knjižnica „Đuro Sudeta“ u Garešnici, knjižnici u Hercegovcu, gdje mi je bilo posebno emotivni. Knjižnica se nalazi u sklopu Češkog doma, a tu sam se i rodila, napravila prve korake i često nastupala.

 „...Rodila se pjesma...od mojih tuga, uzdaha, od mojih sanja...“-pročitah ovaj stih negdje, i to je možda sasvim dovoljno za reći koliko ste Vi, kao osoba i umjetnica jednostavnog života i prisutnosti na pjesničkoj sceni.

- Demantirate me ukoliko nisam u pravu, odnosno vjerujući da Vas pjesma zapravo drži budnom i revnom u ovom svijetu bestijalnosti i beskičmenjaštva, imam dojam da ćete i dalje nastaviti pisati. Koji su Vam planovi za budućnost?

Naravno da ću pisati, u koliko mi to zdravlje dopusti. Uvijek sam bila veliki borac. Nadam se da će svi oni koji su upropastili ovo naše društvo, drznuli se pokrasti ovaj naš napaćeni narod završiti iza rešetaka, a imovinu koju su pokrali vratiti lijepoj našoj domovini. Željela bih  da naši mladi, mogu živjeti dostojno, i biti adekvatno plaćeni za ono što su se školovali. Da naše društvo prepozna telente, kojih ima mnogo i dozvoli im da pokažu što znaju, a oni koji ne znaju kako dalje i što dalje neka se maknu, imali su priliku. Nije niti rješenje da oni koji su bili učesnici bilo koje političke stranke, bili sudionici ovih ne/ prilika, da se maknu i priznaju da su iznevjerili narod koji ih je birao.  Dok moje pero bude imalo oštricu, borit ću se protiv nepravde i za dostojanstvo „malog čovjeka“.

U pripremi imam novu zbirku pjesama, koja čeka nakladnika, a uredila i napisala pogovor naša poznata književnica Ljerka Car- Matutinović, zatim ciklus minijatura, koje su mi posebno drage. Pišem roman, ali još je povojima. Velika mi je želja pisati za djecu, nadam se, tj, vjerujem da hoću.

A za kraj ovog našeg razgovora, zamoliti ću Vas da nadopunite ukoliko smo nešto propustili ili da stihom kažete poruku silama ovdašnjeg svijeta.

Htjela bih Vam se zahvaliti draga Denis, što ste mene izabrali kao sugovornicu u ovom intervju. Prijatelji koji me znaju, znaju da sam samozatajna, ali kada mi se pruži prilika volim surađivati.

„To što sam samo obična žena puna čuđenja

sa naramkom godina na leđima

 sa mladenačkim duhom i srcem koje nikada ne stari.

Svjesna sebe i proživljenog života,

 stavljajući na papir krunu svog življenja

ostavljajući u nasljeđe splet ljubavi, sreće i tuge

koje dočekala uskrsnuće duše jednog vremena“

Helena Horvat

Za sami kraj našeg druženja, oprostila bih se sa jednom pjesmom iz zbirke pjesama KORAK U ŽIVOT, u nadi da nisam nikoga povrijedila. Bavljenje politikom trebao bi biti častan posao i nadasve pošten. Vjerujem da ima i poštenih političara koji će ove naše pjesme pročitati i zamisliti se nad njima. Ipak su oni tu gdje jesu zbog NARODA, a ne NAROD zbog njih. Kad to budu shvatili svima nama će biti jednostavnije. Nadam se da poslije ovog razgovora neću završiti u Remetincu.

SMRT POLITIČKOG KARNEVALA

Pale su maske moćnika…

Sve smrdi na pokvarenu ribu što se godinama čuvala

u toplini naših dušobrižnika,u moru prijevara i laži.

More ih izbacilo…

Sve ribe isplivale nasuho, neke u kašetama vrckaju

hladeći se na ledu,čekajući da ih lagano stave na gradele

da se malo prže…

Pržili su nas godinama na tihoj vatri i svojih nebuloza gosteći se našim mesom,

dok su kosti bacali mačkama da nas razvlače do nemilosti

kupali se u plimi dobroga vina,opijajući se našom krvlju

nisu čuli vapaje malog čovjeka.

One velike još nisu u mrežu ulovljene,bacakaju se poput lososa…

Plivajući uzvodno, ne bili se ponovo omrijestili

negdje u evropskoj zajednici, tražeći utočište u obilju koje im izmeće.

Skinimo mrene sa očiju…Upalimo svjetlo,ne dajmo da nas više vozaju…

Pratimo i ne dajmo da sve trune, da nas lome, riječ naša nek' se čuje…

Zemlja naša da više ne boluje od karcinoma zvanog

NEMOĆ…TUGA …BOL…I JAD

Hvala Helena na davanju Intervjua! Želim Vam puno sreće kako u osobnom životu tako i na poslovnom odnosno umjetničkom radu.

Denis Kožljan književnica

Pula, 27. 11.2013.