Lutam stranicama bijelog
papira
kao neka sjenka, želeći
uhvatiti riječ
koju sam izgovorila,
ili misao koju sam uhvatila,
ali netragom nestane u
trenutku.
Hoću li je pronaći između
redaka,
zaboravljenu, ali opet u srcu
zapisanu.
Šutim, samujem, samo me suza
podsjeti
na nešto nedorečeno i
nezapisano.
Pomalo i suze gubi sjaj,
možda su presahnule,
ostaje samo pustoš i pješčana
staze u kojoj
se gubi svaki trag, napisanog
slova…
Nema komentara:
Objavi komentar