„Poezija je hrana bez koje ne mogu. Stih kao vino koje opija, a ljubav poput tkanine, koja oblači moje stihove, daje im snagu. Ponekad izblijedi od bola…Duša oslušne, srce zavapi a ruka stih napiše…
Istinska spoznaja moga duha, snage i ljubavi do kraja mog života“ Helly

nedjelja, 25. siječnja 2015.

NA MARGINAMA ŽIVOTA

Čast mi je i zadovoljstvo što sam dio ove Međunarodne zbirke NA MARGINAMA ŽIVOTA, gdje su svoj glas digli pjesnici, zbog nepravde koja se događa u TU POKRAJ NAS. Na 19 stranici i moja pjesma, hvala UBU, na trudu i svemu što čini ...


DA NIJE ŽALOSNO BILO BI TRAGIKOMIČNO

Imali mjesta na ovoj zemaljskoj kugli za „Malog Čovjeka!
Smije li on da diše, može li on da jede
ili samo da vaše „Gramziva Gospodo“
dugove da briše.
Imaju li naša djeca pravo na život,
na bezbrižnu igru ili da čekaju i strepe
da im roditelje do „Gola skinu.“
Imate li vi Gospodo sluha.
Ili ste gluhi…???
Ne treba nama igara, predstava i kića.
Obećanja, preokrenutih kaputa i mijenjanje stolica.
„Tko bi gori , sad je doli,
pa bi sad opet malo gori, a ovi bi doli“…
Dosta je bilo mazanja očiju ovom jadnom narodu…
Nije li vas sramota Gospodo Močnici,
bez obzira na stranku, da glumatate,
sami sebi u usta skačete, lažete, mažete…
Nama treba netko tko zna…
Skinite već jednom podrugljive osmjehe i maske sa lica,
dani karnevala su prošli.
Spustite se na zemlju…Ne živite u oblacima i snovima,
kako je tamo na Zapadu bolje …
Istina…ali samo onima poput vas koji sve čine da
zasjednu u Evropski parlament, gdje se sve „kuha“
gdje su bolje plače, a nama „kroje gače.“

Sve rasprodaste, sirotinju iz vlastitog doma istjeraste.

Nema komentara:

Objavi komentar