Optočena ljepotom
sanjivosti
u zlatnom hramu
neuhvatljive moći
zapažanja,
ugledah dušu koja lebdi
u začaranom krugu
nedohvatljive ljepote ,
glasa anđeoskog.
Na prste se propeh
da dokučim sjenu ,
da je pomilujem.
Kaže mi -Nije još vrijeme,
strpi se!
Tužna , ali prihvaćam,
volja je Tvoja.
Ja , zar sam grješnica,
sudbine svoja,
ili sam plam, koji gubi razum,
u prostranstvima nedostižnog.
Optočena ljepotom
sanjivosti,
suzom koja klizi, moleći oprost,
uranjam u duboki san…
Nema komentara:
Objavi komentar