četvrtak, 2. listopada 2014.
srijeda, 1. listopada 2014.
LANGUAGE OF SILENCE / JEZIK TIŠINE
I will keep the right to speak on
a unique language of the world
that everybody understood,
the language of silence
Tonight I want to be a part
of your dream,restless part
of your imagination,the only
obsession of your world
I will wish that you breathe
me in such as air and never,
really never forget me
By Helena Horvat
sa hrvatskog, prevela Gordana Grguric
Zadržat ću pravo da govorim
jedinstvenim jezikom svijeta
koji svi razumiju,
jezikom tišine
Noćas želim da budem
dio sna koji sanjaš,
dio nemira tvoje mašte,jedina
opsesija tvoga svijeta…
Poželjet ću, da me udahneš
poput zraka i nikad,baš nikada
ne zaboraviš…
utorak, 30. rujna 2014.
AKO MI DUŠA PRESAHNE
Ako mi duša
presahne,
postane
pustinja,žedna,
ljubav neka stvori oazu,
iz koje će
crpiti snagu
moga postojanja.
Ako mi srce
uvene od boli,
ne žali,
ono krvari,
rane zadobivene,
daju snagu za borbu,
ali zaborav
da si postojao…
copyright © by Helena
Horvat
ponedjeljak, 22. rujna 2014.
srijeda, 17. rujna 2014.
ponedjeljak, 15. rujna 2014.
PROMOCIJA MOJE TREĆE ZBIRKE
ČAST I ZADOVOLJSTVO POZVATI VAS NA PROMOCIJU MOJE TREĆE SAMOSTALNE ZBIRKE,
DOBRO MI DOŠLI DRAGI PRIJATELJI !
VAŠA HELENA- HELLY
četvrtak, 21. kolovoza 2014.
GLEDAŠ ME
Gledaš me,
ne traži izgovor
da mi priđeš.
Da li si
svjestan nagosti moje duše,
moje ljubavi, koja se gubi u ogrtaču
obješenom o klin
naše spavače sobe.
Skupljam ostatke
suhih, uvelih latica
crvenih ruža koje
podsjećaju na
nešto divno i
romantično.
Čuješ je li, onu
našu pjesmu
koja se uvukla u zidove,odzvanja
u mojim ušima,
tiho, nježno,
milujući sva moja čula.
Natoči mi čašu
crvenog, šipanskog vina,
ali onog
starog,iz davnih osamdesetih,
da proključa moju krv,
koja se počela lediti,gubiti smisao postojanja.
Natoči i sebi, u
dvoje se lakše pije i gušta.
Priđi, ne boj
se, još sam uvijek ona stara,
nasmijana
luda,uvijek spremna
na izazove i kompromise.
Ne gledaj me tim
pogledom pokajnika,
koji moli za
oprost grijeha.
Nemam ti što
oprostiti…
Možda godine,
koje nosimo na leđima,
čine nas
suzdržanim, ili gluposti, koje se množe
u našim glavama,
sa izlikom, da smo ostarjeli.
E, dragi moj, to
su ti zlatne godine,
treba ih iskoristiti.
Život prohuja u
trenu, izmiče nam tlo
pod nogama, čeka da padnemo…
Natoči nam još
jednu čašu vina…
Osjećaš li kako
klizi niz grlo,
lagano, otapa
zaleđenu krv…
Volim tvoj
pogled, požude i strasti,
tvoje ruke na mom tijelu…
Šapat koji
golica moj vrat…
Ne govori ništa,
nije vrijeme za razgovor.
Sutra je novi
dana, zapamti što si mi htio reći…
© copyright
Helena Horvat
Pretplati se na:
Postovi (Atom)