„Poezija je hrana bez koje ne mogu. Stih kao vino koje opija, a ljubav poput tkanine, koja oblači moje stihove, daje im snagu. Ponekad izblijedi od bola…Duša oslušne, srce zavapi a ruka stih napiše…
Istinska spoznaja moga duha, snage i ljubavi do kraja mog života“ Helly

utorak, 13. ožujka 2012.

SAMOSPOZNAJA


Što mi kriju misli
U samospoznaji trenutka
Koji vizualizira rascvjetalo drvo
Koje širi miris skupljajući
Energiju da zapišem nešto suvislo..
Svijest u koju nastojim dojmove
Ljepote trenutka staviti u stih…
Da li je treptaj oka dovoljan
Proširiti vidik uz ritam vremena
Koje prolazi i dolazi
Sjedinjuje prošlost i sadašnjost
Vjerujući da je kotač života
Svevremenski…
Okrećem se sadašnjosti
Tražeći spokoj u pjevu ptica
Bez tugaljive bespomoćnosti
Oslanjajući se na razum
Tražeći sretni trenutak
U satenskom plavetnilu neba
pokušati se omotati u njega
i sanjati još jedan nedosanjani san..
Helena Horvat

Nema komentara:

Objavi komentar