„Poezija je hrana bez koje ne mogu. Stih kao vino koje opija, a ljubav poput tkanine, koja oblači moje stihove, daje im snagu. Ponekad izblijedi od bola…Duša oslušne, srce zavapi a ruka stih napiše…
Istinska spoznaja moga duha, snage i ljubavi do kraja mog života“ Helly

subota, 10. ožujka 2012.

SNAGOM DUHA


Zavoljeh  svaki dan
u kojem se budim,
svaku zraku sunca
koja me miluje…
hrani snagom
za novi trenutak
dozvolivši srcu da diše…
Šapatom na usnama
zahvalih na novom danu…
Budem sretna… sada…
dok u srcu poželim
da radost traje
do trenutka kad mi se
smrt približi…
Pogledat ću je
sa osmjehom na licu
možda se preplaši i ode…
Neću je preklinjati,
ali ću se suprotstaviti
snagom svoje duše
koje lebdi u prostranstvu
moje ljubavi sa
željom da jednog dana otvori
vrata kristalne dvorane
gdje stanuje carstvo snova
i legnem na oblak bijeli
gdje obiluje svjetlost
živi bezgranična ljubav
i postoji samo jedan
put bez povratka u
koji pogled seže
u beskraj nebeskih visina…
Helena Horvat

Nema komentara:

Objavi komentar