Zavoljeh svaki dan
u kojem se budim,
svaku zraku sunca
koja me miluje…
hrani snagom
za novi trenutak
dozvolivši srcu da diše…
Šapatom na usnama
zahvalih na novom danu…
Budem sretna… sada…
dok u srcu poželim
da radost traje
do trenutka kad mi se
smrt približi…
Pogledat ću je
sa osmjehom na licu
možda se preplaši i ode…
Neću je preklinjati,
ali ću se suprotstaviti
snagom svoje duše
koje lebdi u prostranstvu
moje ljubavi sa
željom da jednog dana otvori
vrata kristalne dvorane
gdje stanuje carstvo snova
i legnem na oblak bijeli
gdje obiluje svjetlost
živi bezgranična ljubav
i postoji samo jedan
put bez povratka u
koji pogled seže
u beskraj nebeskih visina…
Helena Horvat
Nema komentara:
Objavi komentar