„Poezija je hrana bez koje ne mogu. Stih kao vino koje opija, a ljubav poput tkanine, koja oblači moje stihove, daje im snagu. Ponekad izblijedi od bola…Duša oslušne, srce zavapi a ruka stih napiše…
Istinska spoznaja moga duha, snage i ljubavi do kraja mog života“ Helly

četvrtak, 8. ožujka 2012.

TEBI …ŽENO ŠTO SUŽNJEM TE ZOVU


Tebi…Ženo
koja još uvijek ležiš u lancima
kojoj je sreća okrenula leđa…
Ti koja trpiš u mukama
pomalo slijepa, a korak trom…
Tebi…
koja ženom zovu
a još sužanj jesi…
Gažena…
u krletku poput
ptice smještena…
Tebi…
kojoj su krila podrezana
a sunce nikada ne sije…
Samo mrak i galama.
Udarac i bič.
Mjesec ti tugu i sjetu nosi
Tebi …silovanoj koja patiš u boli
Što poput kvočke pilići kupiš
i skrivaš patnju…
Oslobodi se…
Skini kariku sa lanca
Korakni korakom snažnim…
Ne okreći se, samo naprijed
Otvori oči… ne živi u mraku…
Nemoj da ostariš u neznanju…
Razapeta, nijema i neshvaćena
Potraži pomoć…
ima onih koji ti mogu pomoći…
Ne plači više ,sahrani prošlost
Pogledaj u budućnost…
Progovorih stihom… nepravda me boli
Daj mi ruku, isplači se…
Budi hrabra i sretna …
znaš da ti to možeš želiš…
Jer ipak ti si ŽENA!!!
P.S.
Posvećeno svim ženama koje trpe od nasilja
Sretan Vam praznik Dan žena!

Helena Horvat

Nema komentara:

Objavi komentar