Slušam tišinu…
Tako je…
umirujuće tiha…
Dozvoljavajući
treptaju duše
neprohodnih staze
putovanja
kroz vrijeme
ostavljajući za
sobom trag
zvjezdane prašine
uranjajući u
baršunasti ogrtač
bisernoga sjaj…
Vjetar…
donosi miris
uzburkanog mora
koje stvara
čarobnu simfoniju
lepršave pjesme srca
odškrinutih vrata ..
Da mogu…
odletjela bih
K'a dalekoj zvijezdi
Gdje se spaja
duša i tijelo
u čaroliji
svjetlosnoga raja
u svijetu ljubavi…
toplini sreće…
i vječnoga sjaja
Helena Horvat
Nema komentara:
Objavi komentar