„Poezija je hrana bez koje ne mogu. Stih kao vino koje opija, a ljubav poput tkanine, koja oblači moje stihove, daje im snagu. Ponekad izblijedi od bola…Duša oslušne, srce zavapi a ruka stih napiše…
Istinska spoznaja moga duha, snage i ljubavi do kraja mog života“ Helly

ponedjeljak, 2. travnja 2012.

VRIJEME POKORE



Griješio si znam…
Molio kao prosjak
na koljenima puzao…
Pokoru bi izmolio
vječno bi se kajao
Što li si to činio …
Srce si mi ranio
nož u prsa zabio…
Griješiti smo znali…
Gluposti činili…  
Znam…
za mene bi ljubav
i život dao…
Pokoru svoju bi skrivao…
Molio za oprost
kajao se …
Neću bacit kamen
jer nisam bez grijeha
Pokora…
da li je dovoljna za ljubav  
Ili je ljubav grijeh što
iz srca učinih…
Duša me zaboli
srce ponekad zavapi
i krunicu izmoli.
O Bože, prosvijetli
i budi cilj pokori…
Pomirenje…
Pokajanje…
I ljubavi među nam….
  Helena Horvat

Nema komentara:

Objavi komentar