„Poezija je hrana bez koje ne mogu. Stih kao vino koje opija, a ljubav poput tkanine, koja oblači moje stihove, daje im snagu. Ponekad izblijedi od bola…Duša oslušne, srce zavapi a ruka stih napiše…
Istinska spoznaja moga duha, snage i ljubavi do kraja mog života“ Helly

utorak, 3. travnja 2012.

OGLEDALO RAZUMA

Autor slike: Michel &Inessa Garmash

Pogledah se u ogledalo…
Kao da mi se ukazuje 
kronologija mog života
skupljajući dojmove 
iz izvora mladosti
do zrenja svijesti koja nastaju
u magli previranja bora
 koje ocrtavaju
mudrost proživljenog vremena…
Omotana u bijeli ogrtač
između sjena i prostora
osjećam hladnu groznicu…
Drhtaj umornog tijela
koje kao da plače
 od straha i stida
svoje razgolićenosti
 pružajući
ruke prema svjetlosti…
Pokošena poput mrtvaca
osluškujući sićušan titraj srca
koji blagonaklono kuca 
u mom tijelu
dajući mi šansu za novi početak…
Mrak i hladnoća
 koja vrebaju moju nutrinu
propadanje u ponor 
iz kojeg se teško izvući
bez mržnje i gnjeva 
prema studenu
koja ledi moje žile…
Samo neokaljani sjaj ljubavi života
koji izvire poput vrutka
rađajući novi dan
u novo nastaloj suzi radosnici
koja kristali novi početak
novog nastalog čuda
sa misijom da ga opjevam
tražeći snagu mudrog življenja
nazdravljajući spoznaji 
da nije došao moj kraj…

Helena Horvat



Nema komentara:

Objavi komentar