„Poezija je hrana bez koje ne mogu. Stih kao vino koje opija, a ljubav poput tkanine, koja oblači moje stihove, daje im snagu. Ponekad izblijedi od bola…Duša oslušne, srce zavapi a ruka stih napiše…
Istinska spoznaja moga duha, snage i ljubavi do kraja mog života“ Helly

utorak, 12. lipnja 2012.

SABOTAŽA DUŠE


Nastao je tajac duše
ta čudesna melodija
žudnje i htjenja
koja je grlila svijetlost
nježnog trenutka
zaključanog
u kristalnu kuglu
svoje nutrine srca…
uspavanog…
Kroz dubinu bića
ugasila bijes i
ljutnju…
Zaboravila je lakoću
darivanja ljubavi
ugasila vulkan strasti
zaboravila miris
crvenih ruža na jastuku
koje su mirisale na ljubav
ubrane kao pupoljci
nježni i nevini…
Nestali su opojni mirisi
čudesne igre tijela
koji su plesali po
melodiji svemirskih nota
umijećem opiti…
Ostala je sabotaža
duše koja uranja u
postojanje trenutka,

grleći svijetlost sjena
kreirajući život
sabotera…

Helena Horvat

Nema komentara:

Objavi komentar