Da li ja to lebdim
između snoviđenja
i stvarnosti
uklopivši svoju ljubav
između sunca,
mora i bura
u metafori riječi
koja glazbu stvara
ili je to istina
naše ljubavi povezana
željeznim lancima
u kući u kojoj smo se
zakleli na vječnu ljubav
dok nas smrt ne rastavi
u postelji voćnih napitaka
izmiješanih
nektarom naše ljubavi
koju bi zasladili
divljim medom
gdje bi se usne
skupljale od slada
a ti bi ih nježno oblizivao
bez riječi…
okus je bio sve
slađi i divlji
Dok bi mjesec
glazbenim notama
odsvirao posljednju sonatu
koju smo sanjali ujedinjeni
u jedno tijelo
uživali u svojoj burnoj tišini
ponekad izmjenjivali
po koju nježnu riječ
lebdeći između jave i sna…
Helena Horvat
Nema komentara:
Objavi komentar