Stajala
je u poderanim haljama,
kažu - skoro gola,
jedino dušu nije htjela ogoljeti.
Nije
tražila sažaljenje.
Vrebali
su je pohotnici,
htjeli je prodati za uncu zlata
ali njeno srce hladno,
zaledilo je sva vrata.
Ostala
je zatočena.
Pokušavali su oživjeti njenu ljubav,
koja je umirala od bola,
nadajući se da u njoj postoji čestica ljubavi
koja je možda mutirala u njenom
tijelu.
Željeli njenu umornu dušu i tijelo
kupiti za bocu dobrog
šampanjca,
iskapati je na dušak i baciti je u more,
ostaviti na dnu da potone.
Izroniti
je kad im se prohtje,
prodati je nekom zalutalom strancu
kao zaboravljenu amforu.
Iz zbirke VRIJEME POSTOJANJA
Nema komentara:
Objavi komentar