„Poezija je hrana bez koje ne mogu. Stih kao vino koje opija, a ljubav poput tkanine, koja oblači moje stihove, daje im snagu. Ponekad izblijedi od bola…Duša oslušne, srce zavapi a ruka stih napiše…
Istinska spoznaja moga duha, snage i ljubavi do kraja mog života“ Helly

četvrtak, 15. svibnja 2014.

BEZ SAŽALJENJA


Stajala je u poderanim haljama, 
kažu - skoro gola, 
jedino dušu nije htjela ogoljeti. 
Nije tražila sažaljenje.
Vrebali su je pohotnici, 
htjeli je prodati za uncu zlata
 ali njeno srce hladno, 
zaledilo je sva vrata.
Ostala je zatočena.
 Pokušavali su oživjeti njenu ljubav,
 koja je umirala od bola,
 nadajući se da u njoj postoji čestica ljubavi
 koja je možda mutirala u njenom tijelu.
 Željeli  njenu umornu dušu i tijelo
 kupiti za bocu dobrog šampanjca,
iskapati je na dušak i baciti je u more,
 ostaviti na dnu da potone.
 Izroniti je kad im se prohtje,
 prodati je nekom zalutalom strancu
 kao zaboravljenu amforu.

Iz zbirke VRIJEME POSTOJANJA

Nema komentara:

Objavi komentar