Autorica ilustracije: Pavela Medak
Šećem tako
sama po vrtlogu vremena
čekajući ljubav.
Izgubljena u svijetu svojih
misli,
tražim put do tvoga srca, nadajući
se da
ću ga putem sresti. Trebam
snage da
koračam tim teškim koracima svoje
tuge…
Dani su mi puni sjete, ja već
ostarjela
tražeći put u tami istine,
koprcajući se
u neumoljivoj sudbini.
Zar je ljubav toliki grijeh koji
patnju stvara,
ili samo žar što mi srce vječno
umara?
U meni još gori ljubav kao
žeravica, strast
potisnuta duboko u ponoru
vječne tuge….
Zar je ljubav toliki grijeh
???
Trebaš mi ti…
da mi samo malo snage daš.
Umorna sam, malo me strah, zagrli
me nježno,
neka to bude moj početak ili kraj…
iz zbirke U ZAGRLJAJU POEZIJE
Nema komentara:
Objavi komentar