Ciklus minijatura „ VRIJEME POSTOJANJA"

MOJ SVIJET

Na dnu

 mora

Moj je svijet

Jedan most

 i jedan otok

Ostali su

 na mom dlanu.

Helena Horvat

Ciklus minijatura „ VRIJEME POSTOJANJA"

TIŠINA

Lahor vjetra  nosi

Moj zvuk tišine

Postao si dio mene

A ja tvoja  tužna priča.

 Helena Horvat

Ciklus minijatura „ VRIJEME POSTOJANJA"

SUZA

Pogledaj ovu moju suzu

Nije biser što sjaji

Nego riječ koja govori

Stih koji piše

Ljubav koju briše…

Helena Horvat

Ciklus minijatura „ VRIJEME POSTOJANJA"

VRIJEME POSTOJANJA

Sjala je poput zvijezde

Blještala poput pijeska

Odnio je vjetar

Daleko u prostranstva

Gdje stih živi

i smijeh odzvanja...

Helena Horvat

SRCE ILI RAZUM

Srce je njezino živjelo za ljepotu ljubavi

Uvijek otvoreno da primi svakoga

Bez računa, u okrilju dobrote

Uz jutarnji smiješak i ljepotu

Izvlačeći iz lošeg ono najbolje

Ukazujući da je život lijep

Srce joj je bilo poput djetetova onako čisto

Nepokvareno napunjeno Odom radosti…

Uvijek prednost davajući srcu…

Ljubav je stavljala na pijedestal

Uživajući u simfoniji razdraganih nota

Grleći ljepotu svijeta, pjev ptica, miris cvijeća

Žubor potoka, šum mora, toplinu sunca.

Njene suze poput niske bisera

Stvarale izvore radosti

Pisala bi pjesme ljubavne

U kojoj je ljubav bila lijek za sve boli i patnje

Srce bi se smijalo, a razum bi zaplakao

Želeći održati ravnotežu između

Dva suprotstavljena  jaza…SRCA I RAZUMA

Kao da je je živjela između dvije obale

Nasukana na obali iz mašte

u kojoj je carevalo djetinjstvo

tako čisto i neokaljano (djetinjstvo iz mašte)

S druge strane obale nalazio se RAZUM

Pozivajući je da dopliva poput morske sirene

Da očuva životnu ravnotežu…

Odrasti …zatomiti strah

Pokušati nadrasti sve grubosti življenja

Pružiti ruku razumu i uživati sretno

Balansirajući između dvije obale SRCA I RAZUMA.

Obukla je haljinu uzmaka, utomila srce

Predajući razumu i trezvenosti…

Srce se razboli, počevši venuti…

Pitajući se ponovo …

Koji je pravi i odlučujući potez ?

                                                                         Helena Horvat

PUT U VJEČNOST

Oćutih snagu dodira

siluetu božanskog

izronjene iz dubine

podsvijesti ili snova

Privlačnosti snage

neobjašnjive energije

uzdigavši me visoko

do svemirske putanje

koračajući u vječnost

skupljajući blago

ostavljeno u

izgubljenom vremenu

nedosanjanih snoviđenja

ulazeći u svijet

najvrednijeg trenutka

nošena svijetlošću svemira

bestjelesnu dimenziju

slušajući pjev božanskih

anđela …

Moje oči su već

gladne tvojih pogleda

dok putujem kroz vječnost

srce mi žeđa

za tvojom ljubavi

ali moja želja za

putovanjem u vječnost

snažnija je od straha

ili bojazni od pada

u beznađe…

Helena Horvat

SABOTAŽA DUŠE

Nastao je tajac duše

ta čudesna melodija

žudnje i htjenja

koja je grlila svijetlost

nježnog trenutka

zaključanog

u kristalnu kuglu

svoje nutrine srca…

uspavanog…

Kroz dubinu bića

ugasila bijes i

ljutnju…

Zaboravila je lakoću

darivanja ljubavi

ugasila vulkan strasti

zaboravila miris

crvenih ruža na jastuku

koje su mirisale na ljubav

ubrane kao pupoljci

nježni i nevini…

Nestali su opojni mirisi

čudesne igre tijela

koji su plesali po

melodiji svemirskih nota

umijećem opiti…

Ostala je sabotaža

duše koja uranja u

postojanje trenutka,

grleći svijetlost sjena

kreirajući život

sabotera…

Helena Horvat