„Poezija je hrana bez koje ne mogu. Stih kao vino koje opija, a ljubav poput tkanine, koja oblači moje stihove, daje im snagu. Ponekad izblijedi od bola…Duša oslušne, srce zavapi a ruka stih napiše…
Istinska spoznaja moga duha, snage i ljubavi do kraja mog života“ Helly

četvrtak, 10. svibnja 2012.

ČETIRI JAHAČA APOKALIPSE



Jahali su stoljećima
kroz pustinje i ravnice
dojahali tako sretni
pobjednički….

Prvi jahač na bijelom konju
dojahaše poput kralja,
na izgled mio i drag,
opak k'o vrag,
razape svoju strijelu
želeći osvojiti zemlju cijeli.
Pohlepa mu od sveg jača
ljuto  zboriše
i narod zavadiše .

Stiže drugi jahač na konju
vrancu crveno smeđem,
da pomogne kolegi,
da budu jači i žešći.
sa mačem u ruci pokosiše brata.
Brat na brata krenu,
krv samo sikće
Žene plaču, koljači se smiju
Evo nama rata…

Kad dojaše treći jahač
na konju k'o ugljen crnom
veselju nema kraja,
sad će on da pravdu kroji…
Narod gladan, a on pun k'o brod…
u ruci drži mjerku za hranu,
on je taj što će da važe,
tko će jesti više,
a tko će da skapava…


Evo nama i četvrtog jahača
na konju zelenku
brusi zube, prizor dojmljiv…
Glad zavlada, bolest prijeti
neka nova jad se sprema
kojoj zasad lijeka nema
samo smrt se smiješi
sve u pakao da riješi.

Tako narod na zemlji cijeloj
bez sklada i ljubavi osta…
Glad… jal…bolest
i smrt nam daše
Vrag i Šejtan se vesele,
zavadiše i pobijediše …
Narod slijep ne vidi kud ide…
Moli Boga i Allaha …
Još kojeg da se nađe…

Ne zna narod da Bog je jedan
bez obzira kako se zvao
Želi samo da mira bude
ljubavi, sloge i
nikada više ne zavadiše ljude
Sit gladnog da nahrani…
Zdrav bolesnom da ohrabri…

Ej, narode dokad ćeš tako
da te glupim prave,
ono malo novca što si radeći steko
uzeše ti do zadnje pare
prije nego što si „keks“ reko
Brinu oni za džep svoj,
ali brate, gledaj sebe,
gdje ti ponos tvoj…

Ne daj dušu Đavlu i Šejtanu
nego ne poklekni,
umom bistrim ti nastupi
digni glavu ponosito
neka oni sebe grizu
pa neka riješe svoju krizu

Nije sve u punom džepu
nego treba cijenit sebe k'o i druge
steći snagu i reči „NE“
Mijenjat sebe ako treba
i za grijehe pepelom se posut,
Ali nikad više da  bijesom se zbori
nego ljubav da prevlada
da kod svih naroda sreća zavlada….

Helena Horvat



Nema komentara:

Objavi komentar