Pruži mi ruke…
zagrli me
nježno
onako
iskreno
sa
osmjehom na licu
da čujem
tihe otkucaje srca...
Osluškujem
svoje tijelo
kao da
uranja blaženstvo
napunjeno
snagom ljubavi
kojoj je
potrebna bliskost…
Brižnost…
toplina i
podrška…
Tu si…oh…
kako te trebam
da
osjetim ritam srca koji
stvara
unutarnju harmoniju
čarobnom…
Priđi…pogledaj
me u oči…
Da li
vidiš izvore moje ljubavi
koje
naviru u jednoj kristalnoj suzi…
Gledaj me
onako spontano,
nježno,
možda te zarazim
virusom
svoje ljubavi koji će
otvori
tvoju dušu
da
povežemo osjećaja naše
metastazama
ljubavi
koje ću
duboko ukorijeniti
u tvoje
srce koje je lijek
mojoj
ljubavi, mog uma i
duše koja
pomalo vene
od
uspavane ljubavi.
Ne
predajem se olako…
Poznajem
jedini lijek
koji
postoji…
a to je
LJUBAV
iskrena,
brižna, topla…
Želim da
naša ljubav postane
snaga
našeg postojanja
izvor i
snoviđenje mojih stihova
Kada nas
više ne bude …
postojat
ćemo u žutim
stranicama
neke stare knjige
koja će
hraniti ljubav
drugih
pokoljenja,
a mi ćemo
kao dvije sjenke
šetati
požutjelim stranicama
i
svjedočiti da ljubav
ima snagu
postojanja
Helena Horvat
Nema komentara:
Objavi komentar