SRETAN MAJČIN DAN !!!

ČETIRI JAHAČA APOKALIPSE

Jahali su stoljećima

kroz pustinje i ravnice

dojahali tako sretni

pobjednički….

Prvi jahač na bijelom konju

dojahaše poput kralja,

na izgled mio i drag,

opak k'o vrag,

razape svoju strijelu

želeći osvojiti zemlju cijeli.

Pohlepa mu od sveg jača

ljuto  zboriše

i narod zavadiše .

Stiže drugi jahač na konju

vrancu crveno smeđem,

da pomogne kolegi,

da budu jači i žešći.

sa mačem u ruci pokosiše brata.

Brat na brata krenu,

krv samo sikće

Žene plaču, koljači se smiju

Evo nama rata…

Kad dojaše treći jahač

na konju k'o ugljen crnom

veselju nema kraja,

sad će on da pravdu kroji…

Narod gladan, a on pun k'o brod…

u ruci drži mjerku za hranu,

on je taj što će da važe,

tko će jesti više,

a tko će da skapava…

Evo nama i četvrtog jahača

na konju zelenku

brusi zube, prizor dojmljiv…

Glad zavlada, bolest prijeti

neka nova jad se sprema

kojoj zasad lijeka nema

samo smrt se smiješi

sve u pakao da riješi.

Tako narod na zemlji cijeloj

bez sklada i ljubavi osta…

Glad… jal…bolest

i smrt nam daše

Vrag i Šejtan se vesele,

zavadiše i pobijediše …

Narod slijep ne vidi kud ide…

Moli Boga i Allaha …

Još kojeg da se nađe…

Ne zna narod da Bog je jedan

bez obzira kako se zvao

Želi samo da mira bude

ljubavi, sloge i

nikada više ne zavadiše ljude

Sit gladnog da nahrani…

Zdrav bolesnom da ohrabri…

Ej, narode dokad ćeš tako

da te glupim prave,

ono malo novca što si radeći steko

uzeše ti do zadnje pare

prije nego što si „keks“ reko

Brinu oni za džep svoj,

ali brate, gledaj sebe,

gdje ti ponos tvoj…

Ne daj dušu Đavlu i Šejtanu

nego ne poklekni,

umom bistrim ti nastupi

digni glavu ponosito

neka oni sebe grizu

pa neka riješe svoju krizu

Nije sve u punom džepu

nego treba cijenit sebe k'o i druge

steći snagu i reči „NE“

Mijenjat sebe ako treba

i za grijehe pepelom se posut,

Ali nikad više da  bijesom se zbori

nego ljubav da prevlada

da kod svih naroda sreća zavlada….

Helena Horvat

ŽIVOTNA BRAZDA

                                                    Autor slike: Konstantin Flavitsky

Vrijeme prolazi,
neumoljivo klizi

kroz dlanove

umornih ruku
ostavljajući na čelu

velike brazde
iskustva…

očaja …

mudrosti…
umrlih nada,
za napuštenim snovima…
Sva sjećanja

će izblijedite
a život će teći

polako…

Brazdati…brazdu

po brazdu života 

Preobražavati misli

iz pozitivnih

u negativne

svjedočiti o

prolaznosti vremena

usporavati

tempo života

do zastoja i

njegovog odlaska .

Helena Horvat

SVIJET TIŠINE

Slušam tišinu…

Tako je…

umirujuće tiha…

Dozvoljavajući

treptaju duše

neprohodnih staze

putovanja

kroz vrijeme

ostavljajući za

sobom trag

zvjezdane prašine

uranjajući u

baršunasti ogrtač

bisernoga sjaj…

Vjetar…

donosi miris

uzburkanog mora

koje stvara

čarobnu simfoniju

lepršave pjesme srca

odškrinutih vrata ..

Da mogu…

odletjela bih

K'a dalekoj zvijezdi

Gdje se spaja

duša i tijelo

u čaroliji

svjetlosnoga raja

u svijetu ljubavi…

toplini sreće…

i vječnoga sjaja

Helena Horvat

SRETAN USKRS

 Svanuo je još jedan proljetni dan

 Nama vjernicima poseban

 Neka nam Uskrs podari vjeru životu

 U srca svima nama vrati dobrotu

 Na licima našim neka vide se znakovi sreće

 Isus  se vratio i napustit nas neće.

 SRETAN USKRS !!

OGLEDALO RAZUMA

Autor slike: Michel &Inessa Garmash

Pogledah se u ogledalo…

Kao da mi se ukazuje 

kronologija mog života

skupljajući dojmove 

iz izvora mladosti

do zrenja svijesti koja nastaju

u magli previranja bora

 koje ocrtavaju

mudrost proživljenog vremena…

Omotana u bijeli ogrtač

između sjena i prostora

osjećam hladnu groznicu…

Drhtaj umornog tijela

koje kao da plače

 od straha i stida

svoje razgolićenosti

 pružajući

ruke prema svjetlosti…

Pokošena poput mrtvaca

osluškujući sićušan titraj srca

koji blagonaklono kuca 

u mom tijelu

dajući mi šansu za novi početak…

Mrak i hladnoća

 koja vrebaju moju nutrinu

propadanje u ponor 

iz kojeg se teško izvući

bez mržnje i gnjeva 

prema studenu

koja ledi moje žile…

Samo neokaljani sjaj ljubavi života

koji izvire poput vrutka

rađajući novi dan

u novo nastaloj suzi radosnici

koja kristali novi početak

novog nastalog čuda

sa misijom da ga opjevam

tražeći snagu mudrog življenja

nazdravljajući spoznaji 

da nije došao moj kraj…

Helena Horvat

VRIJEME POKORE

Griješio si znam…

Molio kao prosjak

na koljenima puzao…

Pokoru bi izmolio

vječno bi se kajao

Što li si to činio …

Srce si mi ranio

nož u prsa zabio…

Griješiti smo znali…

Gluposti činili…  

Znam…

za mene bi ljubav

i život dao…

Pokoru svoju bi skrivao…

Molio za oprost

kajao se …

Neću bacit kamen

jer nisam bez grijeha

Pokora…

da li je dovoljna za ljubav  

Ili je ljubav grijeh što

iz srca učinih…

Duša me zaboli

srce ponekad zavapi

i krunicu izmoli.

O Bože, prosvijetli

i budi cilj pokori…

Pomirenje…

Pokajanje…

I ljubavi među nam….

  Helena Horvat