Kad zaželim
nešto slatko
pojedem čokoladu.
Koja je to blagodat okusa…
Mmmm…
Čokolada je poput ljubavi…
Zna biti slatka sa okusom
meda i mlijeka, da uživaš
u njenom okusu strasno,
ali kad se zasitiš počne
se topiti onako polako
i stalno ližeš prste
da bi je osjetio sve jače i slađe
a opet ovisi koliko je vrijedna.
Na kraju nestane….
Postoji čokolada sa primjesama raznim…
Od lješnjaka, jagoda, i da ne nabrajam
Ona se konzumira,
kao ljubav koja se još traži, koja se čeka ,
koja osvaja svojim čarima svojim okusima
ponekad zna biti prljava,
pa se razlije esencija miomilih okusa
a ostaju mrlje koje se teško skidaju.
Meni je najdraža, ona tamna čokolada
Sa puno cacao, koja traje,
koja ponekad gorči, ali ima puninu
Koja ima snagu i sposobnost da je želite,
koja nije tako slatka, ali najvrednija
za koju se treba potruditi da je obožavate
Koja se ne topi od dodira ima
magično svojstvo kažu „Afrodizijaka“
Nju nije samo tako lako slomiti
A dovoljan je samo jedan komadić
Da ti napuni dušu i da budeš sretna
„Theobroma Cacoa“, što znači „hrana Bogova“
Ali kažu : „ Čokolada nije zamjena za ljubav.
Ljubav je zamjena za čokoladu.“
Samo nažalost čokolada
je pouzdanija od ljubavi…
Kad poklanjate čokoladu osobi koju volite,
razmislite koju ćete pokloniti…
Ljubav je osjetilo vaših čula .
Helena Horvat
