IMAGINACIJA

Tko sam….
i što sam….
postala u svijetu
imaginacije?
Kada sam prepuna briga
i osjećam se
maleno….
tužno…
izmoždeno…
Počnem sanjati
Ružičasto…
a onda crveno,
a kraju sve
postane crno
Ponekad se hranim
tobožnjim istinama
Kako sam voljena
I da ljubav
pripada meni
Da imam
smisao postojanja
A ono , samo sam dio
Imaginacije…
jednog sna
Stvar…
snage predočavanja
jedna imaginarna žena
koja nestaje u trenu
kao puh maslačak…
Sanjala sam da
pripadam dragom svome
a on pripada meni
Vidjela polje
crvenih makova
koje se njiše na povjetarcu
gdje stupam u romancu
sa bogolikim mislima
svog imaginarnog uma
koji se opija dobrim vinom
i na kraju shvatim da
ničega nema
samo ostaje duša
srce…
i svjesna sam toga
da samo je to što imam
zato što to osjećam…
zato što to jedino boli.