SRETAN BOŽIĆ I NOVU 2013. GODINU

Toplinom srca svoga
Želim da pronađete
Sreću…
Ljubav…
Istinu…
Vjeru…
Nadu…

Zdravlje…
Putem sreće da krenete kroz život,
ne odustajte na prvom razočarenju,
vedrinom uma krenite dalje.
Ljubav da Vam srce grije,
da je podijelite sa svima koje volite
te sa onima kojima je ljubav
i nježnost potrebna.
Malo ljubavi i pažnje dopire daleko,
u Vaš život neka unese toplinu i bogatstvo.
Istina je puno važnija od laži,
njome se pokazuješ pravo lice,
ponekad zaboli, a to je dio iskrenosti.
Vjera neka bude dio Vas,
ona neka vas pokreće,
osvjetljava stazu kojom ste krenuli.
Hrabrost da Vas nauči odlučnosti.
Strah je dio opreznosti, savladajte ga,
ne budite robovi straha, pokažite odlučnost.
Naučite cijeniti svoje uspjehe,

zaboravite poteškoće
odvažite se i postanite jaki…
Nada nas pokreće, ponekad iznevjeri
ali posljednja umire ….
Želim Vam da se uvijek sjetite, svega lijepoga,
da svoje želje i snove održiš živima…
Zdravlje da Vas prati cijelog života,

neka Vas male stvari vesele.
I nikad ne zaboravite,

da ponekad mali čovjek zna biti velik.
Sutra i svaki novi dan držite čvrsto u svojim rukama.
I zapamtite…

Život ispunjavate Vašim kreiranjem koje će
biti dio Vaših najboljih uspjeha…
Budete bogati prijateljstvima koja postaju sve bolja
i ljubavlju koja će blagosloviti Vaš život zauvijek...

ŽELI VAM VAŠA

Helena Horvat

U ZAGRLJAJU POEZIJE

Autor naslovnice: Ivan Jakšić- Grof

U ZAGRLJAJU POEZIJE 

Dovoljno je da sklopim oči

i utonem u spoznaju

bića svoga…

Poslušam srcem…

i kao da sam ušla

u simfoniju

svijeta koja je dio

moga sna…

Mojih htjenja…

Mojih želja…

Osjećam kao da

se stopila java sa snom.

Neko nevidljivo čudo

istinskog postojanja

koje nadahnjuje moju dušu

predivnih iluzija.

Osluškujem tihi

jecaj violine koja svira

note mjesečeve sonate,

a u meni se pobude sjećanja

neke lijepe slike koje izlaze iz

zagrljaja duše

 u kojoj se skupljale godinama.

Ili možda samo trenutak….

Kao da čujem šapat Muze

koja izlazi iz srca

i ulazi u dio stvaralaštva

jednog vremena

ispisano mojom rukom nadahnuća

 u trenutku mira i spokoja…

Izranjajući iz rijeke sjećanja

uz drhtaj nebeskih struna

nastane još jedan

trag satkan od slova

koji će krasiti knjigu mojih snova …

Helena Horvat

V NÁRUČÍ POEZIE

Stačí sklopit oči

a ponořím se do svého bytí…

Poslechnu srdcem…

a jako bych vešla v symfonii světa, 

která je částí mého snu…

mých chtění…

mých přání…

Cítím, jakoby se sjednotily bdění a snění.

Neviditelný zázrak skutečného bytí,

 povzbuzuje mou duši skvělou iluzí.

Naslouchám tichému vzlykotu houslí, které hrají

 měsíční sonáty,

a ve mně se vzbudí vzpomínky

na krásné obrazy, které vycházejí z náruče duše,

 v které se sbíraly léty.

Či možná jenom okamžik…

Jako bych slyšela šepot Múzy, která vychází ze srdce

 a vchází do doby tvorby jednoho času,

psané mou rukou nadšení

v okamžiku klidu a pokoje…

Vynořujíc se z řeky vzpomínek

při zachvění nebeských strun nastává další 

stopa utkána z písmen,

která bude krášlit knihu mých snů…

Prevod: Květa Fiala, prof.

P.S. USKORO MOJA ZBIRKA PJESAMA " U ZAGRLJAJU POEZIJE" BITI ĆE PREVEDENA NA ČEŠKI JEZIK

MJESEC HRVATSKE KNJIGE 2012

Ciklus minijatura „ VRIJEME POSTOJANJA"

 Autor slike: Tomasz Rut

KARIZMA

 Imala je karizmu…

Volio si je kao boginju,

nedokučivu ljubav

svog života

stavio je na pijedestal

koji se urušio.

 

KOCKAR

Volio si njenu igru

Čuvao si  njenu sretnu kartu

Stavi na sve ili ništa,

 ali nisi znao

da ona često blefira

 

OVISNIK

Bio si ovisnik

o njenoj ljubavi

Ispijao njene poljupce

Žudio za njenim milovanjem

Opijen njenim

mirisom Opijuma

usahnuo si od čekanja.

  

MJESTO „ZLOČINA“

Stojiš tu u svojoj nemoći,

sav promrzao, 

gledaš njene prozore

hoćeš li ugledati njenu

razgolićenu siluetu

koja još krvari

…

Došao si na mjesto „zločina“?

Helena Horvat

100 HILJADA PESNIKA ZA PROMENE - KIKINDA: Helena Horvat, Zagreb

100 HILJADA PESNIKA ZA PROMENE - KIKINDA: Helena Horvat, Zagreb: ISPOVIJED „BOGATE“ ŽENE Dotakni me prijatelju ljepotom duše svoje… Kad zatvorim oči…tada te bolje vidim… Osjetim tvoje srce…Dušu… Gri...

Ciklus minijatura „ VRIJEME POSTOJANJA"

 

Autor slike :Tomasz Rut

POHOTA

Skidao si joj haljine

pogledom

 Maštao mislima požude

Zgriješio grijehom

Pravednika

kažeš – Ona je

Grešnica

 

GRIJEH

Zašto bacaš kamenje

zbog grijeha kojeg nije počinila

- Laži zadrži za sebe-

Dovoljan je kamen što

 tišti dušu njenu i

moli Boga da joj

 ista ne ozebe

 

KAJANJE

Nemoj se kajati

 sa ironijom

Kad znam da

osjećaš sarkazam

Ona je ipak dama,

a ne bludnica

 

ZLOBA

Sva dobročinstva

njezina bacio

si u vodu,

sad ispijaš otrov zlobe

što si joj namijenio.

 Helena Horvat

Ciklus minijatura „ VRIJEME POSTOJANJA"

Autor slike: Tomasz Rut

ŽEĐ

Presuši izvor moje mladosti

Samo dno se nadzire

Možda ponornica neka

Napuni vrč moje

Nepresušne žeđi

GLAD

Gladna sam

milovanja tvojih

dok krv vrije

ja žeđam

opojan miris

tvoje muškosti

MRVICE

Nahrani me

mrvom ljubavi

Napoji me glazbom

tvog šapata

Pokri me svojim tijelom

da se srce ne zaledi

KRAJ

Utihnulo srce

Ne kuca više

Ni glas se ne čuje

Samo jecaj odzvanja

U kristalnoj sobi

Naših uzdaha

 Helena Horvat

Ciklus minijatura „ VRIJEME POSTOJANJA"

OČI

Bio si zjenica mog oka

Ogledalo moje duše

Nepresušni izvor

Mojih suza

SAN

Sanjala sam ljepotu

života

Probudi me java

upavši u

blatnjavu istinu

stvarnosti

USPOMENE

Sveži me u svežanj

svojih uspomena

objesi o klin

a kad kreneš dalje

ponesi me sa sobom

da koji puta probudim

sjećanja

DAH

Udahnula sam te jutarnjom

zrakom sunca

milovala

tvoja htjenja

Izdahnula sam u

sutonu sa prvim

zvjezdanim tragom

Helena Horvat

Ciklus minijatura „ VRIJEME POSTOJANJA"

Autor:Tomasz Rut

PLES

Dodir nježnosti

isprepletene ruke

Tiha muzika

što ritam tijela pokreće

Ponesi me nježno

na odar naše ljubavi…

ZANOS

Upoznah ljubav

savršenstva.

Simfonija osjećaja

preplavi mi

dušu i tijelo

Razdvojiše se akordi

na pojedine note

Odsvirasmo solo

dionicu.

BOL

Nož u srcu…

Jecaj u grudima…

duša uvela traži spokoj

u stihu istinu.

Nektar ljubavi

izliven iz kaleža

iz kojeg krv teće.

POLJUPCI

Ne ljubi me

usnama vrelim

ožarit ćeš mi tijelo

Ne želim

ožiljke

duboke koji

 podsjećaju na tebe.

Helena Horvat

Ciklus minijatura „ VRIJEME POSTOJANJA"

MOJ SVIJET

Na dnu

 mora

Moj je svijet

Jedan most

 i jedan otok

Ostali su

 na mom dlanu.

Helena Horvat

Ciklus minijatura „ VRIJEME POSTOJANJA"

TIŠINA

Lahor vjetra  nosi

Moj zvuk tišine

Postao si dio mene

A ja tvoja  tužna priča.

 Helena Horvat

Ciklus minijatura „ VRIJEME POSTOJANJA"

SUZA

Pogledaj ovu moju suzu

Nije biser što sjaji

Nego riječ koja govori

Stih koji piše

Ljubav koju briše…

Helena Horvat

Ciklus minijatura „ VRIJEME POSTOJANJA"

VRIJEME POSTOJANJA

Sjala je poput zvijezde

Blještala poput pijeska

Odnio je vjetar

Daleko u prostranstva

Gdje stih živi

i smijeh odzvanja...

Helena Horvat

SRCE ILI RAZUM

Srce je njezino živjelo za ljepotu ljubavi

Uvijek otvoreno da primi svakoga

Bez računa, u okrilju dobrote

Uz jutarnji smiješak i ljepotu

Izvlačeći iz lošeg ono najbolje

Ukazujući da je život lijep

Srce joj je bilo poput djetetova onako čisto

Nepokvareno napunjeno Odom radosti…

Uvijek prednost davajući srcu…

Ljubav je stavljala na pijedestal

Uživajući u simfoniji razdraganih nota

Grleći ljepotu svijeta, pjev ptica, miris cvijeća

Žubor potoka, šum mora, toplinu sunca.

Njene suze poput niske bisera

Stvarale izvore radosti

Pisala bi pjesme ljubavne

U kojoj je ljubav bila lijek za sve boli i patnje

Srce bi se smijalo, a razum bi zaplakao

Želeći održati ravnotežu između

Dva suprotstavljena  jaza…SRCA I RAZUMA

Kao da je je živjela između dvije obale

Nasukana na obali iz mašte

u kojoj je carevalo djetinjstvo

tako čisto i neokaljano (djetinjstvo iz mašte)

S druge strane obale nalazio se RAZUM

Pozivajući je da dopliva poput morske sirene

Da očuva životnu ravnotežu…

Odrasti …zatomiti strah

Pokušati nadrasti sve grubosti življenja

Pružiti ruku razumu i uživati sretno

Balansirajući između dvije obale SRCA I RAZUMA.

Obukla je haljinu uzmaka, utomila srce

Predajući razumu i trezvenosti…

Srce se razboli, počevši venuti…

Pitajući se ponovo …

Koji je pravi i odlučujući potez ?

                                                                         Helena Horvat

PUT U VJEČNOST

Oćutih snagu dodira

siluetu božanskog

izronjene iz dubine

podsvijesti ili snova

Privlačnosti snage

neobjašnjive energije

uzdigavši me visoko

do svemirske putanje

koračajući u vječnost

skupljajući blago

ostavljeno u

izgubljenom vremenu

nedosanjanih snoviđenja

ulazeći u svijet

najvrednijeg trenutka

nošena svijetlošću svemira

bestjelesnu dimenziju

slušajući pjev božanskih

anđela …

Moje oči su već

gladne tvojih pogleda

dok putujem kroz vječnost

srce mi žeđa

za tvojom ljubavi

ali moja želja za

putovanjem u vječnost

snažnija je od straha

ili bojazni od pada

u beznađe…

Helena Horvat

SABOTAŽA DUŠE

Nastao je tajac duše

ta čudesna melodija

žudnje i htjenja

koja je grlila svijetlost

nježnog trenutka

zaključanog

u kristalnu kuglu

svoje nutrine srca…

uspavanog…

Kroz dubinu bića

ugasila bijes i

ljutnju…

Zaboravila je lakoću

darivanja ljubavi

ugasila vulkan strasti

zaboravila miris

crvenih ruža na jastuku

koje su mirisale na ljubav

ubrane kao pupoljci

nježni i nevini…

Nestali su opojni mirisi

čudesne igre tijela

koji su plesali po

melodiji svemirskih nota

umijećem opiti…

Ostala je sabotaža

duše koja uranja u

postojanje trenutka,

grleći svijetlost sjena

kreirajući život

sabotera…

Helena Horvat

POSLJEDNJA SONATA

Da li ja to lebdim

između snoviđenja

i stvarnosti

uklopivši svoju ljubav

između sunca,

mora i bura

u metafori riječi

koja glazbu stvara

ili je to istina

naše ljubavi povezana

željeznim lancima

u kući u kojoj smo se

zakleli na vječnu ljubav

dok nas smrt ne rastavi

u postelji voćnih napitaka

izmiješanih

nektarom naše ljubavi

koju bi zasladili

divljim medom

gdje bi se usne

skupljale od slada

a ti bi ih nježno oblizivao

bez riječi…

okus je bio sve

slađi i divlji

Dok bi mjesec

glazbenim notama

odsvirao posljednju sonatu

koju smo sanjali ujedinjeni

u jedno tijelo

uživali u svojoj burnoj tišini

ponekad izmjenjivali

po koju nježnu riječ

lebdeći između jave i sna…

Helena Horvat