„Poezija je hrana bez koje ne mogu. Stih kao vino koje opija, a ljubav poput tkanine, koja oblači moje stihove, daje im snagu. Ponekad izblijedi od bola…Duša oslušne, srce zavapi a ruka stih napiše…
Istinska spoznaja moga duha, snage i ljubavi do kraja mog života“ Helly

četvrtak, 23. veljače 2012.

BROD ŽIVOTA


Autor slike: Michael Gourdon
Danas... kao onog dana
Kad smo smjelo uplovili u našu luku ljubavi
Sunce je izviralo punim sjajem, kao danas…
Zaplovili smo leutom naše ljubavi
Punim jedrima nadom za sretnu budućnosti
Bio si kapetan koji si nas hrabro vodio kroz život
Oslonac, podrška i ljubav…
Uživali u našim zajednička lijeganjima, jutarnjim buđenjima
U našim pogledima zrcalio bi se dan pun ljubavi.
Kad bi se tamni oblaci nadvili nad našu barku,
i kiša mojih suza htjela zatomiti tugu,
tvoj osmjeh bi ih otjerao…
Bure bi udarale naš brod, u želji da ga potopi.
Moje oči su ti bile poput svjetionika,
ukazivale na svjetlost koja nam je pokazivala put
i otkrivala nove horizonte u mračnim noćima.
Sunce bi ponovo izvirilo. Lagani maestral bi nas vodio.
I tako plovili bi dalje sa našim malim mornarima
Koji su nam radost, sreća i ljubav…Sada već odrasli..
Topli dom i nježna riječ, vodiše nas kroz život.
Sada već posjedili i pomalo ostarjeli,
živjeli punom snagom svoga duha,
prohujali u jednom vremenu ljubavi
oslanjajući se jedno na drugo
ispisali životnu priču trenutaka provedena skupa,
i uvijek vjerovali u ljubav jednog zajedničkog postojanja.
Hvala ti moj kapetane…
što nas još uvijek vodiš bespućima života ,
Kroz bure i oluje tražeći mirnu luku naše ljubavi
gdje ćemo ostvariti naše tihe i zadnje dane.

Helena Horvat

srijeda, 15. veljače 2012.

PRKOS LJUBAVI


 Tvoj glas još
danas opija moj um.
Hoda opustjelim hodnicima
našeg sjećanja…
Vrijeme kao da je prohujalo
u beskraju jednog vremena
koje je željelo
pobijediti ljubav,
ukrasti nam život
staviti na margini čekanja,
oduzeti snove…
Samo jedan tren
i vječnost je postala naša
Prkos ljubavi
jačao je naš um…
U mojem staklenom pogledu
izblijedio bi tvoj lik…
Kao da su nam ukrali život.
Ranili srce koje je
u boli jecalo.
Dok su mi krali mladost
htjeli  pobijediti ljubav .
uhvatiti u spletku
svojeg prkosa i zloće.
Koračali smo
dan za danom…
Stvarali novi život
hraneći se snagom
trenutka jednog vremena.
Sada i u vječnosti
našeg postojanja
živjet će u prkosu
naše ljubavi.
 Helena Horvat


nedjelja, 12. veljače 2012.

SRETNO VALENTINOVO LJUBAVI

Autor slike: Rob Hefferan

Snovi  moje Božanske moći
Rukom Tvojom milovani…
Epikom mojih stihova ogrnuti…
Tumaramo zajedno avenijama naših snoviđenja
Nektarom ljubavi odjenuti
Opčinjeni snagom ljubavnog zanosa…

Vrijeme ljubavi naše grijalo dušu moju…
Arijom ljubavne sonate srce se opilo…
Liječilo poljupcima tugu u tvojim očima,
Energijom naših fluida ljubav crpilo
Nadom prepoznali svjetlost izranjanja
Tjelesnim zanosom hranili našu ljubav…
Iskrom plamena upalili dva srca koja su
Noćima dodirivali naše sjenke…
Odzvanja jeka jedne nepresušne ljubavi…
Volim te ljepotom življenja i
Otvorenim srcem opijenog uma…

Ljubavlju nepresušnom
Ugazili stazu naših života
Bol i tugu prevazilazili iz
Ambisa se podizali snagom ljubavi…
Vjernosti našom tkali mrežu svog postojanja
I tako prihvativši na dar pjesmu naše ljubavi…

Helena Horvat


petak, 10. veljače 2012.

TALISMAN JEDNE LJUBAV

Pokušala bih
srušiti zidove
i pobjeći iz tamnice
da se sakrijem
u oceanu punom suza
da ne navlačim masku na lice
sa kojeg ne skidam smiješak,
a srce bolesno
grca u boli i tuzi…
Sanjam više nego što živim…
Bolesna od ljubavi pišem
pjesme da zatomim tugu
Da u stihu prolijem
duševno stanje
bez ravnoteže
Osjećam se kao
utopista najveće
utopije koja se zove“ ljubav.“
Ponekad čujem
cvrkut ptica na izvoru naše ljubavi
koja donosi spokoj
kao mladenačka ljubav
tako ushićena i strasna...
Otići ću na izvor
naše ljubavi da napunim vrč
da se napijem kad ožednim…
Bojeći se da ga ne razbijem…
Čujem tvoj glas olakšanja
nemir ljubav i strasti
Osjećam se poput
antičke Božice iz mitoloških priča.
Ponovo ću se sakriti iza zidova
gdje ću mirno sanjati
snove svoje ljubavi.
Biti sa tobom
ili bez tebe
Kao mjerilo našega vremena
ili talisman jedne ljubavi
...

Helena Horvat

četvrtak, 9. veljače 2012.

NEDOSANJANI SNOVI



Autor slike: Rob Hefferan
Oprosti mi
molim te za
neprospavane noć,
za šapate u tami,
za prolivene suze
Oprosti mi
molim te na poljupcima
sa okusom soli
i milovanjima nježnim
Oprosti mi molim te
što živim u sjećanju tvome
u snovima tvojih nemira
i maštanja...
Oprosti mi molim te
na noćima usnulim
i čistim poput jantara.
Sad stojim tu...
Sama
ali ne i tužna.
Otvorio si ruke
kao dva bijela krila
da me utješiš
u svitanje jutra...
Nedostaje mi
romantike...
Upaljene svijeće
latice crvenih ruža
na uzglavlju
Osmjeh zavodnika.
sjaj u očima
tvoj dah
na mom vratu.
Tako vrijeme
raspleće  još jednu
vremensku mrežu
na našim životima.
Ostali smo tako
jedan čovjek
i jedna žena
u vremenu
nedosanjanih snova .

Helena Horvat

utorak, 7. veljače 2012.

SPOZNAJA

Autor slike : Vincente Romero Redondo
Pogled mi seže
na kazaljke zidnog sata
koje neumorno
odbrojavaju vrijeme…
Tika…taka… tika… taka
Minute izmiču …sati prolaze…
Tišina… me podsjeća na neke
neiscijeljene rane,
na vrijeme koje je iza nas
na neostvarene snove…
Možda smo bili
dio iluzije jednog sna
koja se raspršilo
poput zlatne prašine …
Volim tvoje nedosanjane snove…
Tvoje nježne emotivne izjave…
Svaki strah života koji
smo proveli zajedno…
Čujem melodiju…
koja sklada rapsodiju
bezvremenskog svitanja svijesti
koje iznjedri po koju suzu
na mom umornom licu…
Svjesna mojih predivnih snova
koje sam budna sanjala…
Izranjala iz ljubavnog sna
našeg postojanja, zbog tebe…
zbog nas…
Zbog okrutnog svijeta
koji ukrao cvrkut pticama…
miris cvijeću…
sjaj zvijezdama…
sjeme muškosti…
 Ne bi li ljubav ponovo
sjedinila muškarca i ženu,
plodom njihove ljubavi…
Baciše nam rukavicu u lice…
Probudimo se iz svojih snoviđenja.
Otvorimo krletke svoje duše.
i ne dozvolimo svijetu
da nam zatruje dušu…
Probudimo se…
krenimo zajedno koračati
hrabro, slijediti sunce,
dokučiti spoznaju
slobode u nama,
zacrtavši istinu
postojanja naših života…

Helena Horvat

subota, 4. veljače 2012.

NA ŠKOLJU LJUBAVI


Na pješčanoj obali
naše ljubav
gradili smo
kule od pijeska
slušali krikove
uplašenih galeba..
Smijali se
oblacima tuge
želeći ih tako
rastjerati…
sunce dozivajući…
Srca su nam žeđala
ljetne toplote
napajajući se
kapljicama strast
ljepotom dodira…
Zacrni se nebo
nad hridima taštine
Zapljusne val
ljudske gluposti
sruši kule od pijeska
u srcu ostane pustoš
i samoća …
Na školju ljubavi
vrijeme nije vječnost
ostala je  snaga
da prepozna i
prebrodi teškoću
jednog trenutka …

Helena Horvat

petak, 3. veljače 2012.

BOLE ME RIJEČI



Bole me riječi tvoje
poput udaraca...
Srce koje tiho umire
u mukama krvareći od tuge
i nanesene bol...
Čuješ li jecaj...
što para grudi moje
stvarajući duboki ožiljak.

Poklonila sam ti
dušu na dlanu...
Ljubila snene oči...
Hranila ljubav tvoju...
Zaliječila svaki ožiljaj
tuge tvoje...
Ispijao si nektare
moga tijela do zadnje kapljice.

Voljela sam te ljubavlju
tako nevinom i strasnom.
Što si učinio...
Crv sumnje koja ti
para dušu
trujući ju zmijskim otrovom
želeći zatrovati dušu
i srce moje...

Nemoj... nemoj...molim te
da postanem snježna kraljica
a naša postelja
ledena dolina
gdje živi samo studen
i mrkli mrak
iz kojega nikada
više neće pucketati
vatra naše ugasle ljubavi
Helena Horvat

četvrtak, 2. veljače 2012.

KRALJICA MORA

Autor slike: Helena Beland
Zaiskrila suza sjećanja
na uspomenu mladosti
jedne ljubavi skrivene u krošnji
davnih previranja
i lutanja kroz
morska  bespuća
naše djetinje sreće
koja nas je nosila
sretne i uzbuđene
Skrivala …
sramežljive osmjehe…
prva milovanja…
tajne susret
i nježne zagrljaje
Zvao si me…
Kraljicom
tropskih mora
zlatnom ribicom
koja je bila ispunjenje
tvojih želja i snova
Ulovljena
mamcem ljubavi
žudnje i strasti …
Uronit ću suzu
u slap mojih stihova
gdje će se nastati oaza
mojih uspomena
nepresušna u
pustinji mojih htjenja
a vjetar će šumiti
pjesmu naših iluzija
i skrivenih želja...

Helena Horvat

MALA SIRENA

Autor slike: Pat Brennan
Sjećam se kao danas
Bilo je lijepo …
Sunce se zarumenilo u svom zalasku…
Sjedili smo na hridi plavoga mora…
Tijela nam razgolićena i uzavrela …
Valovi nas zapljuskivali…
More je šumilo Božanskim glasom
pjevom mitskih sirena…
Pogledi su nam blistali očiju snenih
i nevinih pogleda…
Kriomice bi gledali razgolićena tijela
kako su niz njih klizale kapljice mora
a zrnca zlaćenog pijeska svjetlucala
se na zraka suncu…
Znala sam sve ljepote  čarobne moći
bila sam tada…
Boginja tvoja…
Kraljica mora …
Ljubavnica noći…
Zaronili bi skupa
u tminu morskih dubine
tijelima pripijenih u zagrljaj poneseni.
Pjevala bih  pjesme ljubavne …
Zaveden  morem 
i pjevom svoje Sirene
uhvatio si se u mrežu čarolijom opijenu…
Kao Odisej opijen Božanskim pjevom Sirene
vezao se za katarku razapeo jedra svoje uzburkane barke
i utonuo u morske dubine svoje nepresušne  ljubavi…

Helena Horvat

srijeda, 1. veljače 2012.

MELANKOLIJA POSTOJANJA


Živjela sam u
treptaju tvoga oka
U zrncu pijeska
po kojem si hodao
u iskri plamena
koji si upalio... 

Postala sam…
snaga i smisao
postojanja…
ljepota življenja
jedne nježne ljubavi...
 
Živjela sam u
zagrljaju sunčanog
traga…
u izmaglici
dalekog puta
u vjetru predvečerja...

Dodirivao si mi misli
budio osjećaje
uvlačio u srce
opijao kao crno vino
grijao vatrom ljubavi...

U rijeci tvojih želja i
naših slabosti
zračio si snagom
vjerovanja…
pojio me kapljicom
rose naše ljubavi…

Zaustavljaš snove
navlačiš mračnu zavjesu
vraćaš se u hram
usnulih Bogova
a ja poput Anđela
sanjam carstvo
stvarnog postojanja...