„Poezija je hrana bez koje ne mogu. Stih kao vino koje opija, a ljubav poput tkanine, koja oblači moje stihove, daje im snagu. Ponekad izblijedi od bola…Duša oslušne, srce zavapi a ruka stih napiše…
Istinska spoznaja moga duha, snage i ljubavi do kraja mog života“ Helly

subota, 4. veljače 2012.

NA ŠKOLJU LJUBAVI


Na pješčanoj obali
naše ljubav
gradili smo
kule od pijeska
slušali krikove
uplašenih galeba..
Smijali se
oblacima tuge
želeći ih tako
rastjerati…
sunce dozivajući…
Srca su nam žeđala
ljetne toplote
napajajući se
kapljicama strast
ljepotom dodira…
Zacrni se nebo
nad hridima taštine
Zapljusne val
ljudske gluposti
sruši kule od pijeska
u srcu ostane pustoš
i samoća …
Na školju ljubavi
vrijeme nije vječnost
ostala je  snaga
da prepozna i
prebrodi teškoću
jednog trenutka …

Helena Horvat

2 komentara: