Bole me riječi tvoje
poput udaraca...
Srce koje tiho umire
u mukama krvareći od tuge
i nanesene bol...
Čuješ li jecaj...
što para grudi moje
stvarajući duboki ožiljak.
Poklonila sam ti
dušu na dlanu...
Ljubila snene oči...
Hranila ljubav tvoju...
Zaliječila svaki ožiljaj
tuge tvoje...
Ispijao si nektare
moga tijela do zadnje kapljice.
Voljela sam te ljubavlju
tako nevinom i strasnom.
Što si učinio...
Crv sumnje koja ti
para dušu
trujući ju zmijskim otrovom
želeći zatrovati dušu
i srce moje...
Nemoj... nemoj...molim te
da postanem snježna kraljica
a naša postelja
ledena dolina
gdje živi samo studen
i mrkli mrak
iz kojega nikada
više neće pucketati
vatra naše ugasle ljubavi
Helena Horvat
Nema komentara:
Objavi komentar