Autor slike: Mischa Rosich
U kutku bolničke sobe, sjedi tako sama sa suzama u očima. Misli odlutale daleko u rodni kraj gdje su joj roditelji i braća. . Božić je pred vratima, a ona još jedan Božić dočekuje sama.
Miljama udaljena od svog doma, Malena se prisjeća mirisa bora, svilenih bombona u raznim bojama koje bi kriomice ukrala, a svjetlucavi papirić spremila. Poslužit će i komadić drveta da se umota…
-„Ma tko će znati da to nije pravi bombon“- pomislila bi… Miris kolačića sa cimeta, koji joj se duboko urezalo u pamćenje. Mirisnih jabuka ispod bora. Osmjeh bake sa kojom je znala praviti kolačiće sa svojim nespretnim rukicama. Oca, majke i brače kako se vesele, smiju…
Vatre koja pucketa u užarenoj peći, topline doma. Snijeg napadao, a ptičice se zimogrozno stisnule…
Srce se stegnulo, tko će nju zagrliti nema je tko poljubiti…Ne želi darove, samo malo ljubav i nježnosti…Želi poljubac, da je zagrle nježno…
Njene misli prekinu žamor iz hodnika. Opet sestra Ernesta, strah i trepet cijele bolnice. Stara cura, kojoj su djeca teret, a maltretiranje zadovoljstvo.
“Izrodi koji niste zaslužili da živite, teret ste cijelom društvu, Bog vas je kaznio zato ste tu. …Crknite za drugo niste…Marš svaki i svoju sobu“.- Tako bi sprovodi strogoću nad malim nedužnim stvorenjima. Viče… urla poput divlje zvijeri. Šiba u ruci, bez koje se nikada nije pojavljivala. Ulazi u sobu sva bijesna, preteči Malenoj koja je sva prestrašena.
.“ Diži se …Ča nema tvojih da te vide….Ha...ha..ha…Mala gnjidice i tebe su se odrekli, drugo nisi zaslužila. Roditelji vole zdravu djecu, a ne izrode „sipljive“ ča si ti. Ja tu moram gubiti vrijeme na vas, umjesto da sam kod kuće…Platit ćete mi za to…“..smijući joj se u lice. Svi su je se bojali…
Malena sva prestrašena, počela je teško disati. Gušila se, nije imala zraka…Ernesta bi je gledala vičući na Malenu –„ Ne glumataj mala, dosta je bilo, marš u krevet dok te nisam izudarala“… Od nekud se stvori sestra Božica, najplemenitije biće cijele bolnice. „ Što se tu događa, kakva je to galama“- upita sestru Ernestu…Vidjevši Malenu kako leži bespomoćno na podu ,uhvati je u naručje i odnese je u ordinaciju, vičući- „Doktore …Doktore brzo…“ Dotrči doktor sav umoran, upita sestru Božicu- „Što je sestro?“ …“Pomozite doktore, molim Vas“- preklinjala je sestra Božica.
Malena sva poplavila, prikopčali je na aparate. Stavili kisik. Tako sićušna ležala je nepomično. Tko zna koliko je bila bez svijesti… Opet se začu nježan glas:
-“ Doktore, hoće li preživjeti? – upita sestra Božica.
„Pričekajmo Božić, ako preživi ,ostat će sa nama“ -odgovori doktor.
Malena je osjetila toplinu nježne ruke koja je milovala njeno maleno lice, govoreći joj:
-“ Mila moja ti to možeš, znam ja…Bog te voli on će ti pomoći…Malena nemoj odustati, znaš da te ja volim“…Plakala je držeći malenu za ruku i moleći tiho u sebi.
Otvorila je tužne očice, pune suza, stisnula sestru Božicu za ruku i upitala je nježnim glasićem: „ Da li je stigao Božić, teta Božice ?“…
“ Je mila moja…Stigao je, sretan ti Božić ljubavi mala“…Poljubila ju i poklonila naranču.
„Jao Bože, hvala ti, želja mi se ispunila“ pomisli Malena, sretna…Dobila je najljepši poklon.
Život…Ljubav…Poljubac i nježnost… Za zdravlje će se moliti, a naranču će podijeliti sa prijateljima.
Ovo je istinita priča. Malena je odrasla, ozdravila o te nemilosrdne bolesti koja joj je upropastila djetinjstvo. Danas je majka, već odrasle djece za koju živi i strepi bez obzira na njihove godine. Kad dolazi Božić, uvijek misli na one kojim je potrebna mrvica ljubavi koja im nedostaje…
SJETITE IH SE ONI SU PORED VAS… ONI VAS TREBAJU…PRUŽITE IM MRVICU LJUBAVI !!!
