„Poezija je hrana bez koje ne mogu. Stih kao vino koje opija, a ljubav poput tkanine, koja oblači moje stihove, daje im snagu. Ponekad izblijedi od bola…Duša oslušne, srce zavapi a ruka stih napiše…
Istinska spoznaja moga duha, snage i ljubavi do kraja mog života“ Helly

ponedjeljak, 30. siječnja 2012.

NE ZNAMN KAKO DA TI KAŽEM

Autor slike: Vincente Romero Redondo
Ne znam...
kako da ti kažem
da mi nedostaješ,
da mi nedostaju
tvoji zagrljaji
tvoje nježne
ruke koje bi me milovale.
Ne znam
kako da ti kažem,
plačem...sad
kad te nema
da suze same klize
niz moje umorno lice,
a nema tko da ih briše.
Ne znam...
kako da ti kažem
da u san dolaziš mi tiho
kad zatvorim oči
sve je tako lijepo
tako istinito...
tu si...smiješiš mi se
gledaš me tim
divnim plahim očima.
Ne znam...
kako da ti kažem
da ne želim
prestati sanjati
da ne želim otvoriti oči
bojim se da mi
više nećeš doći.
Čekat ću te
i noćas u snovima svojim
da me miluješ po kosi
da mi šapćeš,
da me voliš....
Još uvijek ne znam
kako da ti kažem...

Nema komentara:

Objavi komentar