POSLJEDNJI MENUET

Autor slike: G.Eduardo Leon

Na plesnom podiju života
klizeći lagano…
lakim korakom
svoje ljubavne bliskosti.
Ponekad izloženi kritikama
dvorskih moćnika
prihvaćali njihov plesni ritam
uz simfonijski orkestar
plesnih nota
polako sagorjevši
od njegove brzine…
Držao si me nježno
vodeći podijem života
bez straha …
Čekali trenutak
da pronađemo vlastiti
plesni ritam…
Plesali smo malim,
sitnim koracima
profinjeno…
bez suza i patnji…
Zaplesali naš menuet
plešući jedan nasuprot drugog
poklanjajući svoju naklonost
plešući jedan oko drugog.
Nastade šum u ušima…
Riječ me izda…
Oči mi se zaslijepiše…
Pogled zamagljen…
Korak poklekne…
Glazba utihne...

PJESMOM SE VOLIM & Zajednička zbirka

Jedna od mojih pjesama u zbirci

OGNJIŠTE LJUBAVI

Nemoj da smišljaš
kako ćeš upaliti noćnu
svjetiljku da me
vidiš u nagosti mojoj...
Ne traži krijes...
kad posjeduješ ognjište
koje je zapalilo srce moje
pogodivši me
Amorovom strijelom
i rasplamsalo
divlje grudi moje.
Žar što izgara srce
moje iz dana u dan
topeći inje
sa ljubavi tvoje
koja se možda hladi
zbog požude tvoje,
neostvarenih želja.
Čekam te u snovima
tihih jecaja na jastuku
bolnih sjećanja i tužno
poput slavuja pjevam
pjesmu umirujuću,
dok ognjište
u mojim grudima
još održava plamen
naše ljubavi...
Poklonit ću ti žar
da zapali srce tvoje
koje umire tužno
u nadi ljubavne
požude koja dolazi
polako u nektaru
poljubaca mojih...
Žeđ tvoja nek' bude
dio moje putenosti
i neodlučnosti...
Osvetit ću tvoje
požude mahnite
i podat ću ti tijelo
vatreno da izgori
u ognju tvojih želja.

PRKOS LJUBAVI

Autor slike: Richard S. Johnson

Tvoj glas još

danas opija moj um.

Hoda opustjelim hodnicima

našeg sjećanja…

Vrijeme kao da je prohujalo

u beskraju jednog vremena

koje je željelo

pobijediti ljubav,

ukrasti nam život

staviti na margini čekanja,

oduzeti snove…

Samo jedan tren

i vječnost je postala naša

Prkos ljubavi

jačao je naš um…

U mojem staklenom pogledu

izblijedio bi tvoj lik…

Kao da su nam ukrali život.

Ranili srce koje je

u boli jecalo.

Dok su mi krali mladost

htjeli pobijediti ljubav

uhvatiti u spletku

svojeg prkosa i zloće.

Koračali smo

dan za danom…

Stvarali novi život

hraneći se snagom

trenutka jednog vremena.

Sada i u vječnosti

našeg postojanja

živjet će u prkosu

naše ljubavi.

PREGRŠT ŽELJA

Autor slike: Russell Cobane

Toplinom srca svoga

želim da pronađete

Sreću…

Ljubav…

Istinu…

Vjeru…

Nadu…

Putem sreće da krenete kroz život...

Ne odustajte kod prvog razočarenja,

vedrinom uma i duha krenite dalje.

Ljubav da Vam srce grije,

podijelite je sa svima koje volite

i sa onima kojima je ljubav

i nježnost najpotrebnija.

Malo ljubavi i pažnje dopire daleko...

U Vaš život neka unese toplinu i bogatstvo.

Istina je puno važnije od laži,

njome se pokazujete pravo lice,

ponekad zaboli, a to je dio iskrenosti.

Vjera neka bude dio Vas,

ona neka vas pokreće,

osvjetljava stazu kojom ste krenuli.

Hrabrost da Vas nauči odlučnosti.

Strah je dio opreznosti, savladajte ga,

Ne budite robovi straha, pokažite odlučnost.

Naučite cijeniti svoje uspjehe ,

zaboravite poteškoće

Odvažite se i postanite jaki…

Nada nas pokreće, ponekad iznevjeri

Ali posljednja umire ….

Želim Vam da se uvijek sjetite, svega lijepoga,

da svoje želje i snove održiš živima…

Zdravlje da Vas prati cijelog života,

neka Vas male stvari vesele

I nikad ne zaboravite

da ponekad mali čovjek zna biti velik.

Sutra i svaki novi dan

držite čvrsto u svojim rukama.

I zapamtite…

Život ispunjavate Vašim kreiranjem

koje će biti dio Vaših najboljih uspjeha…

Budete bogati prijateljstvima

koja postaju sve bolja

i ljubavlju koja će blagosloviti Vaš život zauvijek...

Helena Horvat

TKO JE MALENOJ ŽELIO UKRASTI BOŽIĆ ???

Autor slike: Mischa Rosich

U kutku bolničke sobe, sjedi tako sama sa suzama u očima. Misli odlutale daleko u rodni kraj gdje su joj roditelji i braća. . Božić je pred vratima, a ona još jedan Božić dočekuje sama.

Miljama udaljena od svog doma, Malena se prisjeća mirisa bora, svilenih bombona u raznim bojama koje bi kriomice ukrala, a svjetlucavi papirić spremila. Poslužit će i komadić drveta da se umota…

-„Ma tko će znati da to nije pravi bombon“- pomislila bi… Miris kolačića sa cimeta, koji joj se duboko urezalo u pamćenje. Mirisnih jabuka ispod bora. Osmjeh bake sa kojom je znala praviti kolačiće sa svojim nespretnim rukicama. Oca, majke i brače kako se vesele, smiju…

Vatre koja pucketa u užarenoj peći, topline doma. Snijeg napadao, a ptičice se zimogrozno stisnule…

Srce se stegnulo, tko će nju zagrliti nema je tko poljubiti…Ne želi darove, samo malo ljubav i nježnosti…Želi poljubac, da je zagrle nježno…

Njene misli prekinu žamor iz hodnika. Opet sestra Ernesta, strah i trepet cijele bolnice. Stara cura, kojoj su djeca teret, a maltretiranje zadovoljstvo.

“Izrodi koji niste zaslužili da živite, teret ste cijelom društvu, Bog vas je kaznio zato ste tu. …Crknite za drugo niste…Marš svaki i svoju sobu“.- Tako bi sprovodi strogoću nad malim nedužnim stvorenjima. Viče… urla poput divlje zvijeri. Šiba u ruci, bez koje se nikada nije pojavljivala. Ulazi u sobu sva bijesna, preteči Malenoj koja je sva prestrašena.

.“ Diži se …Ča nema tvojih da te vide….Ha...ha..ha…Mala gnjidice i tebe su se odrekli, drugo nisi zaslužila. Roditelji vole zdravu djecu, a ne izrode „sipljive“ ča si ti. Ja tu moram gubiti vrijeme na vas, umjesto da sam kod kuće…Platit ćete mi za to…“..smijući joj se u lice. Svi su je se bojali…

Malena sva prestrašena, počela je teško disati. Gušila se, nije imala zraka…Ernesta bi je gledala vičući na Malenu –„ Ne glumataj mala, dosta je bilo, marš u krevet dok te nisam izudarala“… Od nekud se stvori sestra Božica, najplemenitije biće cijele bolnice. „ Što se tu događa, kakva je to galama“- upita sestru Ernestu…Vidjevši Malenu kako leži bespomoćno na podu ,uhvati je u naručje i odnese je u ordinaciju, vičući- „Doktore …Doktore brzo…“ Dotrči doktor sav umoran, upita sestru Božicu- „Što je sestro?“ …“Pomozite doktore, molim Vas“- preklinjala je sestra Božica.

Malena sva poplavila, prikopčali je na aparate. Stavili kisik. Tako sićušna ležala je nepomično. Tko zna koliko je bila bez svijesti… Opet se začu nježan glas:

-“ Doktore, hoće li preživjeti? – upita sestra Božica.

„Pričekajmo Božić, ako preživi ,ostat će sa nama“ -odgovori doktor.

Malena je osjetila toplinu nježne ruke koja je milovala njeno maleno lice, govoreći joj:

-“ Mila moja ti to možeš, znam ja…Bog te voli on će ti pomoći…Malena nemoj odustati, znaš da te ja volim“…Plakala je držeći malenu za ruku i moleći tiho u sebi.

Otvorila je tužne očice, pune suza, stisnula sestru Božicu za ruku i upitala je nježnim glasićem: „ Da li je stigao Božić, teta Božice ?“…

“ Je mila moja…Stigao je, sretan ti Božić ljubavi mala“…Poljubila ju i poklonila naranču.

„Jao Bože, hvala ti, želja mi se ispunila“ pomisli Malena, sretna…Dobila je najljepši poklon.

Život…Ljubav…Poljubac i nježnost… Za zdravlje će se moliti, a naranču će podijeliti sa prijateljima.

Ovo je istinita priča. Malena je odrasla, ozdravila o te nemilosrdne bolesti koja joj je upropastila djetinjstvo. Danas je majka, već odrasle djece za koju živi i strepi bez obzira na njihove godine. Kad dolazi Božić, uvijek misli na one kojim je potrebna mrvica ljubavi koja im nedostaje…

SJETITE IH SE ONI SU PORED VAS… ONI VAS TREBAJU…PRUŽITE IM MRVICU LJUBAVI !!!

DJEČJI SNOVI

Autor slike:MICHAEL & INESSA GARMASH

Dok spavaš poput

dječarca sa

osmjehom na licu

i u mislima

sa nedokučivom

ljubavi svojom

sa maštanjima

i golicanima

poljubaca nježnih

poput baršuna

koji gubi svoju mekoću

tako čistu i podatnu

U strahovima od

istine što negdje čući

u kutku srca tvoga

a bol koja dopire

do mene tako je

jaka da guši

htjenja koja izviru

iščekaju novih svanuća

želje tvojih dodira

A u meni plamen

koji izgara od želje

a zavirim u sanje

i misli tvoje,

pa da kao mala djevojčica

poljubim obraze tvoje

sa osmjehom na licu

nelagodom

srama svoga ….

Ti snivaš

poput dječarca

držeći djevojčicu

za ruku koja

ti krade osmijeh sa lica

poljubac sa usana

i tugu iz srca…