„Poezija je hrana bez koje ne mogu. Stih kao vino koje opija, a ljubav poput tkanine, koja oblači moje stihove, daje im snagu. Ponekad izblijedi od bola…Duša oslušne, srce zavapi a ruka stih napiše…
Istinska spoznaja moga duha, snage i ljubavi do kraja mog života“ Helly

ponedjeljak, 30. siječnja 2012.

SAN

 Autor slike: Vladimir Volegov
Sanjala sam noćas
kako trčim
zelenim proplancima
tako mlada ,
tako nevina
Makovi crveni,
zacrvenili moj
vidokrug
Blagi vjetrić
mrsi moju
dugu crnu kosu.
Osjećam....
tvoj miris u blizini
Zatvorenih očiju
ležim u travi
maštam o tebi
o poljupcima
tako nevinim.
Osjećam da si
pokraj mene
da me miluješ,
da me ljubiš...
Šum potoka
kao da šapuće
najnježnije riječi,
koje su mi potrebne.
Volim te...jedina..
Želim otvoriti oči
ali ne mogu,
srce mi ne da,
boji se da te nema,
da nisi tu...
Osjećam suzu na
licu kako klizi.
Jedino je ona shvatila
da te nema,
da nisi tu
da je to san...
San moje mladosti,
san mojih čežnji,
san mojih
neostvarenih
želja...
Helena Horvat

Nema komentara:

Objavi komentar