„Poezija je hrana bez koje ne mogu. Stih kao vino koje opija, a ljubav poput tkanine, koja oblači moje stihove, daje im snagu. Ponekad izblijedi od bola…Duša oslušne, srce zavapi a ruka stih napiše…
Istinska spoznaja moga duha, snage i ljubavi do kraja mog života“ Helly

ponedjeljak, 30. siječnja 2012.

NA ODRU LJUBAVI

Umrla sam noćas
u tvom pogledu
Tako hladna…
ledena srca ležala
sam na odru naše ljubavi
posipana pepelom
umiruće duše…
Pusti me…
Ne govori ništa…
Govorit će sjećanja
Suze natopljene boli
Stihovi natopljeni ljubavi
sjetom jednog vremena
pronašavši kraj u tebi…
U pjesmama…
jedne skrhane poetese
koja je živjela u prošlosti
kao ptica slomljenih krila
Pjevajući pjesme ljubavne
Za sve one koje vole…
Ljube…
i tuguju…
vjerujući da ljubav živi
i ne umire u pjesmama
svih pjesnika…
u prošlosti…
sadašnjosti…
i ostaje u vječnosti…

Nema komentara:

Objavi komentar