ZVAO SI ME „LJUBAVI“

Smiješkom slatkim
znala sam se nasmiješiti
kada bi me zazvao „ ljubavi“
Grudi bi mi se napunile radosti…
Srce se opilo vina crvenog…
Oči bi zasjale poput duginih boja
koje se nebom razliježu
a duša bi letjela na krilima ljubavi

Prišao bi me nježno, očiju punih sjaja
milovao duge tamne kose
što sezaše preko ramena
A grudi nabrekle…Željne dodira
Nježno  si me privukao u zagrljaj
Šapćući tihim glasom
-Noćas si lijepa moja ljubavi…

U smionoj igri naših tijela
Zaogrnuli našu ljubav
Ploveći u rajske dubine
Ispijajući nektare uzavrelih tijela
hraneći se nježnosti milovanja
Čak… se i noć zarumenila od srama
skrivajući nas u našem bunilu ljubavi

Jutro donosi novi dan tuge…
Pomalo ponestalo riječi…
Nastao muk i tišina…
Nema više nježnih riječi
koje miluju grudi i koje su se
samo u tami izgovarale…
Kose posjedile, oči se zamutile,
srce pomalo okopnilo,
a“ Ljubav“ da li je nestala ?

Helena Horvat