„Poezija je hrana bez koje ne mogu. Stih kao vino koje opija, a ljubav poput tkanine, koja oblači moje stihove, daje im snagu. Ponekad izblijedi od bola…Duša oslušne, srce zavapi a ruka stih napiše…
Istinska spoznaja moga duha, snage i ljubavi do kraja mog života“ Helly

ponedjeljak, 30. siječnja 2012.

MOZAIK SJEĆANJA

Autor slike: Vicente Romero Redondo
Prevarili…
su me snovi
Iščeznuli sa
jutarnjim vjetrom
Tvoj lik ispran od kiše suza
Ostala je samo silueta odlivena
u prolaznosti jednog vremena
Iščezao u zabludi
mojih molitvi rasutih snova
Koračam stepenicama život,
stala sam na pola…
Krenuti gore…
ili dolje
Razbijeno
ogledalo moje duše
slaže mozaik
mojih sjećanja
komadić…
po komadić
Veći dio nedostaje…
pod ključem Tvog
postojanja…

Nema komentara:

Objavi komentar