NOĆ PLAVOG SATENA

Autor slike: Victor Ostrovski

Noćas kao zvijezda
razbacana u okrilju
plavog satena
skitam stazama tame
u nestanku zvjezdane prašine
zasvirat će sonata
sazdanu od tisuću nota
Tako okupana tamom
uživam u njenoj taštini
sklapajući umorne vjeđe
sanjajući rapsodiju
najljepših boja
u kojima poput
sjenke protežem
svoje ruke ne bih
li te dotakla pogledom
Negdje u beskraju
plavoga neba
gdje lutaju tvoji snovi
tražeći moje dodire…
Moje poljupce…
Možda se sretnemo
u svemiru
razbacanih zvijezda
koje nam tinjajući obasjavaju
put poput nebeskih dragulja
Što bih dala…
da te pronađem
usred noć, podareći
ti slatkokrvni užitak
svoje nepobitne taštini
uzavrele poput vulkana
gaseći ga tvojim
plamenom ljubavi
osjećajući sklad naši uzdaha
govoreći tišinom naših tijela
zaboraviti govor
predati se tišini nemira
Prekrit ćemo noć
plavim satenom
da zavaramo zoru
da nikad ne svane...

Helena Horvat