u svjetlosnoj daljini...
u dimenziji
vremenskog prostora
gdje se stapaju
dvije duše
u zagrljajima nježnim
gdje se ljubav rađa
u dodiru
tajanstvene melodija
koja nas spaja
vilinskim glasom…
Zagrli me u tami…
ljubeći me strasno…
Zaplešimo posljednji valcer
klizeći nježno
neka nas miluju strune
milomilog zvuka harfe
koja za nas svira
najljepšu simfoniju
satkanu od naših tijela
Tvoje biće se
stapa sa mojim
i nježno uranjajući
u noć satkanu
od zvijezda
u kojoj nastaje
Oda radosti
grleći me sjenkom
svoga tijela koje
me u laganom ritmu
vodi nježno u labirint
ljubavi u kojem
sam postala
izgubljena žena
Helena Horvat
Nema komentara:
Objavi komentar